Ja sam zapravo želejla imati Warholova djela, no nisam ih uspjela pronaći rekla je Longoria koja je priznala i da se čitanje posljednjih stranica scenarija pretvorilo u plakanje, jer su ona i njezine kolegice Brenda Strong, Felicity Huffman i Marcia Cross bile preplavljene emocijama.

Naime, 3. lipnja 1968. Valerie Solanas, Warholova bliska suradnica, ušetala je u Factory, pričekala svog idola, izvadila pištolj i hladnokrvno zapucala u Warhola te umjet nika Marija Amaya.

Kao prekretnički primjer ističe Oscarom i drugim priznanjima nagrađen film Ponoćni kauboj (Midnight Cowboy) Johna Schlesingera iz 1969. u čijem su stvaranju kao epizodisti i statisti sudjelovali i umjetnici iz Warholova Factoryja.

Warhol, 1966), Krv za Drakulu (Blood for Dracula, 1973) i Meso za Frankensteina (Flesh for Frankenstein, 1973) potonja dva u režiji Warholova suradnika i štićenika Paula Morrisseya te podsjeća na to kako je Warhol dizajnirao plakat filma Querelle (1982) Rainera Wernera Fassbindera.

No, baš kao i u dijelovima knjige koji obrađuju druge aspekte Warholova djela, previše je toga dotaknuto odveć površno, odnosno nabačeno bez uvjerljivije razrade.

Svatko je dobio fotku koja kao da je stigla iz Warholova »Interviewa«, svatko je temat/poglavlje za sebe.

Upravo po tako promišljenom i sustavnom načinu izlaganja, rana Warholova popartistička ostvarenja bliska su tada aktualnom Minimal Artu, a u nekim aspektima anticipiraju konceptualnu umjetnost kao i primarno i analitičko slikarstvo.

Možda su postmortem postali epigoni Warholova Death and Disasters teatra, sudbonosnih prizora car crasha, kada se trenutak anonimnosti i slave, dviju pozicija smještenih na raskrižju priznanja i prolaznosti, sjedinjuje i poistovjećuje.

U Zagreb su stigla antologijska djela poput Warholova Električnog stolca iz 1967, obojena konstrukcija I like Olympia in black face Larryja Riversa iz 1970, Césarovi Televizijski asamblaž i kontrolirana kompresija automobila nazvana Kompresija Ricard, skulptura Gomilanje I (1968) francusko-američke umjetnice Louise Bourgeois, Agamova Dvostruka metamorfoza (1968/69), Takisova skulptura Signal (oko 1955), Video-ribice Koreanca Nam June Paika, Mekana verzija makete za spomenik koji je Chicagu donirao Pablo Picasso skulptura Claesa Oldenburga iz 1968, Lichtensteinov emajl na staklu Hot-dog iz 1964, instalacija Jedan i tri stolca Josepha Kosutha...

Rana Warholova popartistička ostvarenja bliska su tada aktualnom Minimal Artu, a u nekim aspektima anticipiraju konceptualnu umjetnost kao i primarno i analitičko slikarstvo.

U siječnju su članovi Velveta u New Yorku podignuli tužbu uz tvrdnju da je Warholova banana postala simbol toga danas nepostojećeg benda.

Zahtijevali su da Warholova zaklada prestane licencirati tu sliku za upotrebu na predmetima poput omota iPada, te da im plati zaostale zarade od licenci.

Reagirajući na tužbu Warholova zaklada obvezala se da neće tužiti Velvet Underground za njihovo kršenje autorskih prava, a okružna sutkinja Alison Nathan izjavila je da je to time prestao biti spor oko autorskih prava.

Rečeno im je da poziraju kako bi ih spremila Warholova nepomična 16 mm Bolex kamera na nijemu, crno-bijelu rolu filma.

On zapravo nije znao da sam ja glazbenik kad smo se upoznali, a dopala mu se ideja da od trojice anonimusa napravi poznate face, što je Warholova ideja i daleka preteča reality showova danas.

Rembrandtovi Satovi anatomije, Mantegnin i Holbeinov Mrtvi Krist, Caravaggiovi Davidi s Golijatovom glavom, Picassova Guernica i Warholova Električna stolica, samo su malen dio obrađenih djela u ovoj knjizi, u kojoj se Dimitrije često koristi metodama komparacije i naracije iz kojih izvlači maksimum.

Naglasak je stavljen na Warholova djela u 60 - im godinama 20. stoljeća.

Christie ' s će tijekom idućih nekoliko godina održati niz dražbi, privatnih prodaja i online događanja, te tako učiniti Warholova djela i ostavštinu dostupnima ljudima koji to nikada ranije nisu mogli " niti sanjati ", kazao je izvršni direktor te kuće Steven Murphy.

Pogledajmo nekoliko primjera onoga što bi ja opisao kao drugi smjer od dva smjera u modernoj umjetnosti - djela poput Warholova " Brillo Box " ili " Campbell ' s Soup Can ", Duchampove " Readymades " i Borgesove priče, primjerice " Pierre Menard ", " Kružne razvaline " i " Babilonska biblioteka ".

Edith Minturn " Edie " Sedgwick, Warholova velika ljubav i autentična It Girl iz šezdesetih postala je inspiracija još jedne foto-priče.

Osim umjetničke, vrijednost Warholova djelovanja i razmišljanja bila su puno dalekosežnija nego što je itko tada mo gao zamisliti.

Richard Polsky: I Bought Andy Warhol, Harry N Abrams, 2003. Godine 1987. trgovac umjetninama Richard Polsky skupio je sto tisuća dolara za kupnju jednoga Warholova djela koju bi pridodao vlastitoj zbirci.

Među radovima se nalazi Lichtensteinov rad In the car koji koristi formu stripa, zatim dva Warholova autoportreta, kao i njegovi portreti ikona pop kulture Marilyn Monroe i Elvisa.

Neki od instalacija i objekata koji pripadaju u široki spektar Warholova opusa poznati su kao Brillo Box, Del Monte Box i Heinz Tomato Ketchup Box (zagrebačka publika ima ih priliku vidjeti na izložbi).

U svibnju je u New Yorku djelo američkog umjetnika " Green Car Crash " (Green Burning Car I) prodano za 71,7 milijuna dolara kod Christie ' sa, četiri puta više od Warholova rekorda iz studenog 2007.

Članica organizacije SCUM (Society for Cutting Up Men), koja se zalagala za istrebljivanje mušakaraca (i stvaranje novog svjetskog poretka bez muškaraca), Valerie Solanas ušla je 3. lipnja 1968. u predvoje Warholova studija Factory i sačekala da se slavni umjetnik pojavi.

Zatim je pucala na umjetničkog kritičara Maria Amaya i potom pokušala pucati na Warholova menadžera Freda Hughesa.

Kao legalistička isprika za odbijanje Warholova koncepta upotrebljeno je pravno tumačenje da se ne smije javno izlagati tjeralica za optuženicima koje je dohvatila ruka zakona i kojima su već izrečene kazne za njihove prijestupe.

Ona Warholova " U budućnosti će svatko biti slavan 15 minuta " sigurno vrijedi danas kada internet, između ostalog, stoji na raspolaganju svima kojima žele postati subjekt lokalnih ili globalnih pričanja, barem na kratko.

Uopće se više ne bih uzrujao kad bi se u istoj crkvi na oltaru, umjesto nje, pojavio Maljevičev crni kvadrat na bijelom polju; nakon toga bilo koja Warholova konzerva ili ikona, a izbor je velik: malo Marylin Monroe, malo Elvis, a može i Mao.