ah, cure kaj se sekirate. ako je prava, bu si nasla pravog tipa i to je to. sigurno nije tak loša da se nemre pribrat malo i otići k drugome, s kojim će imati više ugode, jer ne šalješ poruke samo, onak ćoravo, tipu s kojim jesi, nego i ostalima, jer nije u braku ili ne znam kak strašnp vezana, a kaj se slanja poruka tiče, imam nekaj zgodno i smiješno... jučer se vraćam sa zadnje točke treninga i u jednom lepom velikom selu koje je uređeno ko gradić i prepuno zgodnih plavih i crnih komada vidim uz stadion na magistrali dva starija komade, vidi se da su teške iskusnjare, onak, šutljive, a ostavljaju jebačkog dojma, u hot-panticama, a posebno me strefiralo kad sam ih opazil jer sam na tom stadionu Mladosti, he, he, bil s dvije čarobne mlade princeze prije dva mjeseca, ali nisam ih jako, samo do pola, da se Ildiko ne rasrdi i da malene ne trpe prejako, pa su trpile samo oralno, ali bez ejakulacije, jer ipak smo pobožni i vjerni (kasnije to pomljackaju iz moje rukice, kao mali prekrasni strpljivi i lakomi mačići, he, he, a od puno voća i povrća i kad je organizam dobro aerobiziran sjemence je slađano, nije gorko, gorko je kada si srdit, a sad smo ovak u ovom krasnom ljetu svi fantastično raspoloženi i pijani od sunca i serotonina, juhuuuuu)... ali ovo sam htel reći, kad gledaš te starije od jučer (pobrali su ih nekakvi fini frajeri s autom) uopće ne znaš kak bi ih tretiral, kao osobe, kao pametne i iskusne glave, ili samo kao micice, kao pizdice slatke jer toliko vriju i cvatu među nogicama da to grijanje kao da osjetiš oko nje, na dva tri metra, i onak u divnim plateau wedge-sandalicama sa remenjem, uh. dakle, jel bi odmah počel kurčevu spiku sa njihovim samoživim slađanim spolnim organčićima, ili ih tretirati kao gospođe za finu spiku i zavođenje? kak su prilazile po cesti, tak jasno osjećaš tu samoživost iskusnih micica, pa ti dođe, ono, vreću na glavu, da ih uopće ne gledaš jer i u facama su tak seksi pa kada bih sve to divno i vruće odjednom percipiral - popizdel bi, srce bi mi puklo, taslačil bi ih do ludosti, a onda ih se više ne bi mogel rešit. mislim ono, kada bih se samo njihovim žabicama posvetil - mogel bih s njima satima pričat, zajebavat se i umiljato ih natezati i cimati im karinom izdaleka klitače... bez da ikada pogledam čije su facice, jer toliko su samožive među nogama. ah, hvala ti bože kaj si to stvoril, i prevreli srpanj.