Još 1944. u Beču su Wehrmacht i Gestapo odlučili da će se nakon povlačenja s tog koridora, zbog pogodnog terena, ondje gerilski ratovati.

Tome u prilog se sve vremenski podudara s jugoslavensko-njemačkim razgovorima o povratu opreme ZIN-a koju je Wehrmacht u jesen 1944. odnio iz Beograda u Njemačku, a kao jedna od mogućnosti restitucije bila je i varijanta izrade jugoslavenskog novca u Njemačkoj.

Kada u srpnju Wehrmacht osvaja Smolensk, ali ne uspijeva osvojiti Lenjingrad ili Kijev on zabranjuje napad na Moskvu zbog straha da će osvojiti sovjetski glavni grad, ali da će bočni protunapadi Crvene armije iz smjera Ukrajine i Baltika uništiti njegovu vojsku kao što su uništili i onu francuskog cara.

Međutim, nakon daljnjeg proučavanja izvornih novina i zapisnika sa saslušanja drugog svjedoka Hitlerova bijega u Danskoj, Williams sada vjeruje da je taj putnik bio glavni general obrambenih snaga (tzv. Wehrmacht), Otto Ernst Remer.

Službeno, glavni zapovjednik Wehrmachta bio je Adolf Hitler, zbog svoje pozicije kancelara, poglavara države, koju je dobio nakon smrti predjednika Hindeburga 1934. U reorganizaciji 1938., vrhovni zapovjednik oružanih snaga postaje upravo Hitler sve do svog samoubojstva 30. travnja 1945. Wehrmacht je bio pod zapovjedništvom OKW - a (Oberkommando der Wehrmacht) (Vrhovno zapovjedništvo Wehrmachta), kojim je zapovijedao Generalfeldmarschall Wilhelm Keitel koji ipak nije imao de facto velike ovlasti jer je svaki rod vojske imao svoje zapovjedništvo:

Wehrmacht je, pod tim nazivom, službeno formiran 15. listopada 1935.

Mnogi u Evropi su gledali u napadu na SSSR kao na obračun sa zlom boljševizma i Ukrajinci i drugi porobljeni narodi su gledali na Nijemce kao osloboditelje (u Wehrmachtu i SS-u je u toku rata služilo preko milijun bivših državljana SSSR-a). Nekoliko stotina tisuća Europskih dobrovoljaca su služili u Njemačkim postrojbama kao dobrovoljci i oni na taj rat nisu gledali kao okupatorski nego rat europske civilizacije protiv boljševičkih hordi.Oko 20 tisuća Španjolaca (koji su imali svoju diviziju, 250., koja je inkorporirana u Wehrmacht) su se borili protiv Sovijeta i 4,954 ih je poginulo.

jer po njemu je valjda Wehrmacht bila jedina legalna OS u SSSR-u, kao što je JNA bila na području čitave SFRJ

Wehrmacht je s lakoćom osvojio prostor Makedonije brzim tenkovskim prodorom i time spriječio stvaranje nekog novog solunskog fronta.

Noll, koji je potkraj Drugoga svjetskog rata mobiliziran u Wehrmacht, nakon čega je završio u američkom zarobljeništvu, u svom je glavnom djelu, dvosveščanoj autobiografiji Die Abenteuer des Werner Holt (1960. i 1963), opisao razvoj od bivšeg vojnika Wehrmachta do pristaše socijalizma.

Uz citiranu izjavu o Balkancima i Europljanima, naime, tih se dana mogla vidjeti reklama (inače, valjda okupatorske) Raiffeisen banke s Ivicom Kostelićem (koji se onomad furao na Wehrmacht) u glavnoj ulozi.

Dok u petak, 13. travnja, njemački Wehrmacht lakonski javlja kako se " u Beču vode teške ulične borbe ", sovjetsko vrhovno zapovjedništvo objavilo je sljedeću obavijest: " 13. travnja postrojbe 2. ukrajinske fronte zauzele su glavni grad Austrije, Beč, strateški značajno obrambeno čvorište Nijemaca, koje je zatvaralo prilaz južnoj Njemačkoj.

Četrnaestog travnja Wehrmacht javlja kako se " preostala vojska u Beču na zapadnoj obali Dunava herojski bori protiv premoćnih boljševika ".

No, kada je Wehrmacht okupirao Pariz, Camus je bio svjedok svim događanjima.

Isprva su ti planeri smatrali da bi u Evropi mogla prevladati Njemačka, ali kad je Rusija počela drobiti Wehrmacht, njihova je vizija postala ekspanzivnija te je Veliko područje trebalo zahvatiti što je moguće veći dio Euroazije, u najmanju ruku zapadnu Evropu, ekonomsko srce Euroazije.

Postojala je i paravojna organizacija Waffen SS, zapravo stranačka vojska nacionalsocijalističke stranke (NSDAP), koji, iako nije bio dio Wehrmacht-a, bio je s njim pod zajedničkim zapovjedništvom.

Danas se naziv Wehrmacht, premda netočno, koristi kao naziv isključivo za njemačko pješaštvo u 2. svjetskom ratu.

Njemačke su vojne vlasti na teritoriju NDH, kako je vrijeme teklo, sve više obveznika Domobranstva odvlačile u Wehrmacht.

Kako se do 10. listopada 500 000 protivničkih vojnika nalazilo u obruču Wehrmacht je donio odluku o nastavku napada na Moskvu.

Schmeling nikada nije postao član Nacističke partije i to mu Hitler nije zaboravio, početkom Drugog svjetskog rata Schmeling je 1940. bio mobiliziran u Wehrmacht.

ako je tko na njemackoj intelektualnoj sceni vjerodostojan kao demokrat, onda je to upravo Gunter Grass. zna se da se vec kao 15 - godisnjak dobrovoljno prijavio u Wehrmacht, no s obzirom na tadasnju nacisticku propagandu bi nesto drugo bilo zapravo i cudno.

Kada je započeo Drugi svjetski rat, takvih se osoba sjetila domovina i sve sposobne za vojsku odmah je unovačila u Wehrmacht.

Njemački general i obavještajac, Lothar von Rendulic, koji je vrlo dobro poznavao mentalitet titoista i balkanskih partizana, plastično opisuje kanibalske postupke jugo-partizana, i kako su njegovi Wehrmacht vojnici očajno vapili de ih se prekomandira iz balkanske fronte na Istočnu frontu. (Gekämpft-gesiegt-geschlagen, 1952) Velika je šteta što masa takvih knjiga nije prevedena na hrvatski jezik.

S druge strane, približavanje Istočnoga ratišta području jugoistočne Europe, za Njemačko vrhovno zapovjedništvo oružanih snaga (Oberkommmando der Wehrmacht - OKW), navedeno područje postaje od iznimne važnosti kao spona između novoga ratišta na području Italije i južnoga krila Istočnoga ratišta.

Prije dolaska nacista na vlast, naziv Wehrmacht je bio opća imenica koja je označavala vojsku bilo koje države, tako da je npr. naziv Britische Wehrmacht označavao britanske oružane snage.

Potpuno je pogrešno naziv Wehrmacht koristiti samo za pješaštvo, čemu su dokaz i registarske tablice vozila njemačke vojske u to vrijeme:

Bossova kompanija šivala je uniforme za Hitler Jugend, ali i Wehrmacht (ujedinjena vojska) - pa i za samog Hitlera.

Kako su bili hrabri ovi Hr bojovnici.Sve same ratne legende.Kao takvi, kad bi mogli da se vrate u prošlost, sigurno bi tukli Crvenu armiju i Wehrmacht zajedno.Ostaje samo pitanje kako je jedan takav odlučan narod (sve div-junaci) svoju nacionalnu državu ostvario tek krajem XX veka?

Kraljevinu je porazio njemački Wehrmacht s istom lakoćom kojom je porazio jednonacionalnu Poljsku i velesilu Francusku, a malo je nedostajalo da umaršira u Moskvu i Staljingrad, ili da se iskrca na Otok, uhapsi Sir Winstona, liši ga cigara i otpremi u Buchenwald. (Za što je već postojao spreman tim esesovaca).

Kako bi se izbjegao debakl Napoleona čega se Hitler podsvjesno užasavao njemački vrhovni stožer (OKW - Oberkommando der Wehrmacht) je po njegovom naređenju izradio plan za Operaciju Barbarossa koji se sastojao od tri grupe njemačkih armije koje napreduju prema svojim potpuno odvojenim strateškim ciljevima (Napoleon je napao samo u smjeru Moskve).