Svakako od filmova na ovom prvorazrednom filmskom događaju koji se sprema Splitu i okolici treba istaknuti filmove: Auf der anderen seite (najnoviji film proslavljenog njemačkog režisera Fatiha Akina), Paris j ' taime (autorsko skupno dijelo među ostalim Gusa Van Santa, braće Coen, Wesa Cravena, Tome Tykvera, Alfonso Cuaróna itd.), Le Scaphandre et le papillon Juliana Schnabela.

Osim spomenuta Hillova ostvarenja, tu su još i Boormanovo Oslobađanje, pa i nedavno, neočekivano na HTV-u prikazani Brda imaju oči Wesa Cravena.

Nastavak prema scenariju Wesa Cravena i njegova sina Jonathana očekuje se sljedeće godine.

Zbog pogolema uspjeha navedenih naslova, Hollywood je ove godine, uz (ko) producentsko amenovanje samoga Wesa Cravena, nanovo posegnuo u ne tako daleku prošlost i otresao prašinu s njegova kultna klasika " Brda imaju oči ", filma koji se smatra jednom od preteči revolucije žanra, a ' osuvremenivanje ' je dopalo mladoga francuskog zanesenjaka koji se odaziva na ime Alexandre Aja.

' Do you like scary movies? ' Odgovor na ovo pitanje, što je u prvome " Vrisku " svojim žrtvama (istodobno i gledateljima) prije kasapljenja redovito postavljao movie freak (njih dvojica zapravo) skriven ispod crnoga plašta i bijele maske inspirirane Munchovim Krikom - koji je očito pogledao nekih par stotina horrora previše - bio je poznat dočim je taj briljantni meta-film Wesa Cravena pušten u kina prije točno deset godina, koncem 1996. Glasio je: ' Yes... hell yes '

Cursed, dugo odgađani horor o vukodlacima u režiji majstora žanra Wesa Cravena, debitirao je na četvrtom mjestu sa 9,6 milijuna dolara, a peto mjesto zauzeo je također novitet - akcijska komedija Man of the House s Tommyjem Leejem Jonesom.

Na kraju je film o Alanu Smitheeju doista i režirao Smithee, kao u kakvoj postmodernističkoj zafrkanciji Wesa Cravena koja briše granice između filma i stvarnosti.

To su Halloween kultnog Johna Carpentera, nezaobilazni Friday the 13 th i A Nightmare in Elm Street Wesa Cravena u kojem je svoj filmski debi imao Johnny Deep.

Iznenađujuće uspio prepravak kontroverznog filma Wesa Cravena iz 1972. godine, temeljenog na klasiku« Djevičanski izvor »Ingmara Bergmana, horor-triler Dennisa Iliadisa (« Hardcore ») priča je o djevojci Mari Collingwood (Sara Paxton) i njezinoj obitelji, koja tijekom vikenda na jezeru padne u ruke psihopatskog ubojice Kruga (Garret Dillahunt) i troje njegovih ortaka (sat-multimedia.hr).

Jason Moore iz Leicestera u Velikoj Britaniji, star 37 godina, gledao je desetak puta film Wesa Cravena " Strava u ulici Brijestova " iz 1984. godine, prvi u tom filmskom serijalu, i bio opsjednut njegovim zlim i okrutnim protagonistom.

Zbog umorstva je, naime, u izoliranom susjedstvu na rubu Pennsylvanije smanjena stanarina. Mislim da će nam biti dobro, probija led mama, iako znamo da se takve stvari u hororima ne govore (šifra: Vrisak Wesa Cravena).

" The Last House on the Left " remake je istoimenog prvog filma kultnog redatelja Wesa Cravena (" Nightmare on Elm Street ", " Scream ") čija je produkcija zakazana za početak iduće godine, a projekt je upravo dobio redatelj i scenarista.

Kompanija Dimension je držala konce, a uz projekt su tada bila vezana imena Wesa Cravena (' ' Scream ' ', ' ' A Nightmare on Elm Street ' ') kao redatelja i Johna Augusta (' ' Big Fish ' ', ' ' Charlie ' s Angels ' ') kao scenarista.

Dobro su primljeni i 800 metaka (800 balas, 2002), žanrovska mješavina puna aluzija na vestern, ali i na druge žanrove, uspoređivana s horor-komedijama Wesa Cravena, te crna komedija, parodija trilera Vasršeni zločin (Crimen ferpecto, 2004).

On je već prije demonstrirao zavidno poznavanje zakonitosti toga žanra pa su ga pozvali u Hollywood nakon odlične " Krvave romanse " gdje mu je prvi projekt bio remake kultnog horora Wesa Cravena " Brda imaju oči ".

U skladu s društvenim i komercijalnim potrebama i oni su, čini se, morali doživjeti promjenu koncepcije, trebalo ih je prevrednovati i nanovo osmisliti kako bi ih se ponovno moglo prodati publici, jer u devedesetima je horor došao u krizu iscrpljujući se u nemaštovitim prepravcima namijenjenim tinejdžerskoj publici, a spasiti ga nije mogla niti postmoderna i ironična trilogija Wesa Cravena (Vrisak).

Uz rijetke iznimke poput cijenjena Georgea Andrewa Romera koji, neumorno režirajući ili producirajući manje ili više uspjele naslove o zombijima, ljubiteljima horora i danas nudi razmjerno intrigantno koncipiran angažman, stav i određenu društvenu kritičnost ili primjerice inovativna i ironična Wesa Cravena tijekom osamdesetih i potkraj devedesetih te inteligentno osmišljenih prvih filmova Manoja Nelliyattua Shyamalana, suvremeni filmovi strave uglavnom se svode na nemaštovito, trivijalno, eskapističko, eksploatacijsko i zamorno variranje odavno pročitanih šund-storija o pomahnitalim ubojicama, psihopatima iz susjedstva i primitivnim američkim gorštacima žednima ljudske krvi.

Riječ je o zapletom bizarnom i tendenciozno zbivanjima i slikovitim likovima (sat-multimedia.hr) pretrpanom križancu satirične komedije, trilera i horora, zabavnom filmu razmjernog trash-predznaka te provokativne i pomaknuto angažirane priče nastalom pod utjecajem " Oslobađanja " Johna Boormana, " Južnjačke utjehe " Waltera Hilla i niza kultnih horora poput " Teksaškog masakra motornom pilom " Tobea Hoopera i " Brda imaju oči " Wesa Cravena.

Inteligentna premisa Wesa Cravena kombinirana sa zastrašujućim vizualnim uprizorenjem Freddy Krugera još dan danas mnogima prouzrokuje noćne more.

U stvarnom životu, Disneyjeva bajka završava često kao horor Wesa Cravena u kojoj ste djevojka koja pada i vrišti.

Gangster Cheech, kojega iznenadno otkriće sklonosti prema kazalištu košta života u Woody Allenovim Mecima nad Broadwayjem, lik mu je što zaslužuje pažnju, a opisom maestralno režirane uvodne sekvence Vriska Wesa Cravena autor razmatra postmodernističku igru redateljevog postupka i dovodi ga u vezu s njegovim ranijim horrorima.

Gledanjem filma automatski sam se prisjetio Wesa Cravena i njegovog ' Scream ' serijala u kojem se autor na podjednak način poigravao sa horror žanrom, no izuzev prvog nastavka koji je odisao originalnošću i naglašenom dozom humora ostale nastavke nema smisla ni spominjati.

Kada je devdesetih godina prošloga stoljeća žanr horora doživio veliko uskrsnuće, s vremenom se sve više nemaštovito povodio za emtivijevskom estetikom tako da je naposljetku postao strašan koliko i HTV-ov večernji Dnevnik, postmodernistički intoniran Vrisak (1996) redatelja Wesa Cravena (Strava u Ulici brijestova) i scenarista Kevina Williamsona u svoj je svojoj citatnosti i ironiji djelovao dovoljno svježe i otkvačeno da instantno zadobije kultni status.

Majka rape revenge žanra i prvi film Wesa Cravena, niskobudžetna saga o silovateljima koji ubijaju i skrivaju se kod roditelja ubijene, a potom postanu predmetom osvete koja uključuje i jedan odgriženi penis.

Prekretnička je u tom smislu bila " Noć živih mrtvaca " Georgea Romera iz 1968., a u svojoj drastičnosti najreprezentativniji uratci " Posljednja kuća nalijevo " Wesa Cravena (1972.) i " Teksaški masakr motornom pilom " Tobea Hoopera (1974.).

Nije to bio čudan postupak za jednog profesora književnosti i filozofije u njegovom debitantskom ostvarenju, no neobičan u umjetnički najčešće preziranom žanru, i to u njegovu ultraniskobudžetnom izdanju, a najavio je kako vrlo skori začetak postmodernističkog horor-triler ciklusa Briana De Palme na temu Hitchcocka, tako i mnogo kasnije postmodernističke bravure samog Cravena (s vrhuncima u " Novim noćnim morama Wesa Cravena " i trilogiji " Vrisak ").

Dovoljno je pogledati (navodne) manekenke (koje su nakon jeftinih plastičnih operacija postale likovi iz filmova Wesa Cravena) i nov@-celebrity besposličarke po hrvatskim ulicama da bi se stekao dojam koliki je zastrašujući mah uzelo trpanje i rezanje svega i svačega u sebe i na sebi.

Treće je mjesto rezervirano za nešto ozbiljniji projekt, horor triler THE HILLS HAVE EYES, koji nam dolazi iz produkcije slavnog Wesa Cravena, nastao pod okriljem Fox Searchlighta.

Svašta sam čuo, ali da su klinci zatukli suca na terenu, e to bi bilo neukusno i za Wesa Cravena.

Takva analiza granice izvanjskog i unutarnjeg (izvanzemaljci u filmu ulaze u tijela ljudi u stanju sna) otvara čitav psihoanalitički spektar pitanja i bilo bi zanimljivo vidjeti analizu još jednog kultnog ostvarenja (doduše, ne distopijskog žanra), Stravu u ulici brijestova Wesa Cravena u kojem je upravo san točka upada Realnog u prostor prividne stvarnosti, gdje se trauma iz prošlosti reificira.