xyz dobro piše, a sad sam malo prije u Bloomberg Businessweeku, čarobnoj novini biznisa, pročital da jedan trener veli ovak svojim dečkima, mislim dok je bil trener; ŽIVOT BI HTEL DA PLAČEMO, ALI ZA TO SE NEMA VREMENA napisal je i knjigu No room for crybabies, ili tak nekak. toje Ok, za ovo hrvatsko tranzicijsko doba, ali to opet ne znači da se morate pretvoriti u teške drolje i bezobzirno žderat muškost, a onda se tješit sa mladićima i prat si to blato sa duše, i još govorit finim damama i odgovornim majkama, da ste jednake sa njima.... ili da za djecu nemate vremena... ma nemoj, molim te, pa nisi u Zagrebu stvorila General Motors da nemaš vreme za djecu i za roditi... stvorili ste samo dugove i prazna obećanja i puno te apstraktne vidjela-u-Hollywoodu-u-Cosmo-Playboyu fantazije, baš kak i dečki dok gledaju nogometne zvijezde ili nekakav Umri muški... makar je u realnom životu jedna seljača, Demi, tom dragom Willisu i dobrom tati, srce slomile, ali bez brige, pokazat će njoj Ashton, a tu su i Cameronka Diazova i mnoge druge lije..... svatko svoje dobije, tako Bog hoce... a najteze je biti kao ON, ne?