No kako film teče dalje, Grant nam maestralno dočarava duboku krizu identiteta sa kojom se suočava te nam se sa svakom njegovom promjenom onaj sebični i odbojni lik sve više sviđa, štoviše do kraja filma većina će se gledatelja neprimjetno posve poistovjetiti sa Willovom potpunom transformacijom od samoživog i asocijalnog zgubidana u normalno i ljubavi željno ljudsko biće, što i jest potvrda svake uspjele i nadahnute glumačke izvedbe.