Tvoj kafkijanski frend iz bos. krupe me animirao. on je bio causa movens moje afirmacije na tvom blogu. kada kažem afirmacije onda to mislim posve racionalistički i kartezijanski. pišem, dakle tu sam. pitam se da li mi možemo biti i ono što nismo. dakle pitanje je heisenbergsko i ima veze sa potencijalnostima, sa onim što postoji kao mogućnost, a ne mora se ostvariti. naše determinističko nebo ima određene gabarite, našu kob, naš fatum, naš usud, kako god. no međutoa, u tom, ili na tom našem determinističkom nebu koje je ograničeno, postoje i mogućnosti, potencijalnosti koje se mogu, a ne moraju ostvariti. to se u stvari pitam dok pišem, darma, kismet, determinizam, kojeg si ti tako lijepo eksplicirao sa svojim kafkijanskim prijateljem iz bos.krupe jest ustvari ograničenje i poraz našeg uma, naše pameti. mi možemo biti i ono što nismo i tu nas pamet ograničava, ona nam ne dozvoljava da to budemo. zato sam za razliku od tebe odlučio biti nepametan i dozvoliti samome sebi da budem i ono što nisam (ovo je contradictio in adjecto, smješkam se svojoj slučajnoj narcisoidnosti, ili freudovoj omašci). pada mi wittgenstein na pamet, a o njemu znam tako malo u stvari. a pade mi na pamet zbog greške. naime, ako sam ga dobro razumio, on je smatra potrebitom upravo zbog toga što nam omogućuje drugačiju perspektivu i mogućnost da budemo slobodniji, da upregnemo potencijalnost, da budemo manje podložni determinizmu. naravno, ovo je slobodno tumačenje jednog neznalice i ti ćeš mi oprostiti na tome. ostaviću ovaj komentar bez formalne konkluzije. jednostavno si me potakao na digresiju sa samim sobom, a i to je dar, mislim na tvoj dar. samo nastavi biti ograničen i pametan, čitati ću te i dalje;)) (armin 21.02.2007. 17:17) Brate mili, pa ovo je brod luđaka imam više od 20 hospitalizacija u psihijatrijskim bolnicama i ovdje i vani ali da sam ja ovako brijo bio bih samo jednom hospitaliziran i nikada više ne bih izašo van.

Silem Mohammad će povući, kako sam piše, smislene veze između specifičnih koncepata koji su izraženi u Jackie Brown (Jackie Brown, 1997) i ideja koje iskazuju filozofi kao što su pragmatičari i Ludwig Wittgenstein u svom primjeru patke-zeca te uz pomoć razjašnjenja filozofske metode aporije, identificirane u ovom filmu, vrsno raščlaniti ponašanje, način razmišljanja, dijaloge i postupke likova.

To isto možemo primijeniti i na glagol misliti jer govorio je filozof Wittgenstein molitva je razmišljanje o smislu života, a Heidegger je pak govorio: razmišljanje je zahvaljivanje.

Wittgenstein se - moramo to pretpostaviti, pobogu, emancipirajmo se od te svoje distanciranosti spram svega ljudskog, suviše ljudskog - povremeno ipak pitao o tome što radi, tjeskobio se, i odatle, in ultima linea, njegovo pozno oduševljenje Kierkegardom, za kojega je mislio da je svetac: Ludwiga je obuzeo strah i drhtanje pred logikom i grijesima

Wittgenstein ili Merleau-Ponty, Rorty); kao mita, a ne znanosti (Feyerabend).

Fotografije norveškog krajolika Guya Moretona snimljene su u Skjoldenu, mjestu gdje je Ludwig Wittgenstein potražio utočište divljine, tretirajući prirodu poput metafore za misao.

pa sad, niko se od njegovih sljedbenika nije zalio na hermeneuticke probleme. a bilo ih je kisha. ne postoje ni upadljive visesmislenosti oko intrepretacije. cak je i terminoloski pedant kao wittgenstein rado citao kierkegaarda i na kraju mu zamjerao da je suvise jednoznacan (vidi pod ' filozofska istrazivanja ') okosnica njegove misli je uglavnom neupitna. on se suprostavio prije svega hegelovom fetisizmu ideje i ignoranciji egzistencije i opcenito svakojakim platonskim ' esencijaliziranjima '.

(Wittgenstein, L. (1965) The Blue and Brown Books, (New York: Harper Torchbooks), str 22 - 3. U tekstu se nigdje ne spominje izravno teorija relativnosti, no nekoliko stranica kasnije osvrće se upravo na pitanje Što je vrijeme?.

Utemeljitelji logičkog pozitivizma, Russell i Wittgenstein ustrajno su dokazivali da je uzročno-posljedična veza i u prirodi, a pogotovu u društvu samo fikcija, proizvod našeg zamišljanja, ništa stvarno.

Potvrđivanje simboličkog autoriteta treba promatrati na pozadini tog jaza: kad patetično ustvrdim: Ja, Ludwig Wittgenstein, predsjednik ovog društva ovim imenujem... ja se pozivam na svoj simbolički mandat, na svoje mjesto unutar socio-simboličke mreže, kako bih legitimirao taj čin imenovanja i osigurao njegovu performativnu snagu.

Istinsko se razumijevanje gotovo nikada ne lomi na umu, nego na ponosu, a ponos nije stvar uma, nego volje (L. Wittgenstein).

Od prve sekunde Roses And Teeth For Ludwig Wittgenstein osigurana je nevjerojatna sonična struktura koja štiti ovaj album od područja neopravdano pretencioznog umjetničarenja u koju konceptualni albumi vrlo često znaju upasti.

Razlog je jednostavan: Wittgenstein je smatrao da su svi filozofski problemi samo posljedica toga što krivo razumijemo jezik.

Na moje pitanje, postavljeno na Sajmu knjiga u Soloturnu u Švajcarskoj, da li posle Brata sa novelom Ćerka definitivno ustanovljuje svoj novi porodični prozni ciklus, David Albahari je odgovorio da svoje kratke romane: Ludvig, Brat i Ćerka vidi kao filozofske romane jer svaki od njih varira misli po jednog filozofa (redom): Vitgenštajna (Wittgenstein), Aristotela i Džordža Santajane (George Santayana), špansko-američkog filozofa.

Predstoji predstavljanje izložbi u Zadru, Češkim Budejovicama i Piseku u Češkoj, te u centru Haus Wittgenstein u Beču.

" Tractatus " je kod nas objavljen u prijevodu Gaje Petrovića i s njegovim pogovorom, a predgovor je napisao Bertrand Russell, čovjek najzaslužniji da je Wittgenstein došao na Cmbridge i konačno stekao svjetsku slavu.

Wittgenstein, sav opsjednut sobom, komentirao je predgovor kratko: " Ništa nije shvatio ".

Filozof Ludwig Wittgenstein konstatirao je da tautologija pripada simbolizmu jezika na sli č an na č in na koji nula pripada aritmeti č kome simbolizmu.

Tautologija i njezina suprotnost kontradikcija, zaklju č io je Wittgenstein, nisu slike stvarnosti i ne prikazuju nikakvo mogu ć e stanje stvari: Jer prva dopušta svako mogu ć e stanje stvari, druga nijedno. U retorici i stilistici, tautologija je figura kojom se u re č enici, ulomku ili iskazu udvaja sadržaj ve ć re č enoga.

Wittgenstein je uvelike ignorirao tradiciju, i napisao izvanredne stvari.

I sad se pitam, a bogami i vas, kolika je vjerojatnost da se u dva romana odabrana sasvim slučajno, najviše zbog naslova i imena autora (za kojeg je dobro da mi zvoni bar u jednom uhu ako već ne u oba) kao važan dio pojavi Ludwig Wittgenstein?

Nakon rata novinar, od 1951. disident, uzdržava se prevođenjem (Nietzsche, Freud, Wittgenstein...).

Tako Wittgenstein 1919. piše u jednom pismu: ' ' Možda će Vam pomoći ako napišem par riječi o svojoj knjizi [ naime Tractatusu ].

Čak i ako krajnji cilj jest ne-mišljenje (kao što je uostalom mislio i Wittgenstein: ' nema filozofskih problema, samo filozofskih zabluda '), prerano odricanje od ' napora pojma ' (Hegel) ne vodi tom cilju.

Medjutim, Wittgenstein, kao osnivac moderne " jezicne filozofije " nije bio ateist, nego veliki vjernik, tj.

Mogli bismo biti kao Wittgenstein i Russell, dva genija zarobljena u labirintu logičkih paradoksa.

Neki filozofi tvrde da je tako jer je u podlozi pojmovna konfuzija. [ 40 ] Ti filozofi, kao Wittgenstein i njegovi sljedbenici u tradiciji lingvističkog kriticizma, odbacuju problem kao iluzoran. [ 41 ] [ 41 ] Oni tvrde da je pogreška pitati kako se mentalna i biološka stanja uklapaju.

Wittgenstein je svojevremeno rekao: Granice mojeg jezika su i granice mojeg svijeta.

ZADAR - Zahvaljujući pomoći Ivana Sirakova, veleposlanika Republike Bugarske u RH, u utorak, 17. veljače, Zadarska će se županija predstaviti na Bugarskom kulturnom institutu Haus Wittgenstein u Beču dvjema izložbama: izložbom nacrta i fotografija Narodnog muzeja Zadar Gradnje i projekti od 1797. - 1914. godine u Zadru " te izložbom likovnih radova s međunarodnih likovnih kolonija održanih u Zadarskoj županiji Jadertina 2008. "

Paul Wittgenstein i Thomas Bernhard potpuno su srodne duše, blizanački slični i po mnogim afinitetima podudarni, u tolikoj mjeri da to gotovo prelazi granice normalnog.