fairy, preveć me fališ, i nije mreža ljepljiva, to je ono nešto kao kod Mirjane Krizmanić - tkanje boljeg života za cijelo društvo odnosno socijetet, kak bi ja to rekel, a ljepljivo u postelji ne treba, osim ako se može i mora, jasno, polizati ili tak nekaj, jer ljepljiv je na tvojim usnama zapravo moral biti taj Yorkshire puding, isto tak kak je ljepljiv džem od kupina ili naranđinih korica koji ti se, kao slučajno našel na pupku... hm, hajde, malo smo se šalili, ali - kak su rekli naši stari - vu šali je dečko dekli i dete napravil.. a Rujani ću još jednom poslat, ali ne ovako javno, nego nešto famozno, onak - za njen život, njeno srce, njenu facu, njen karakter, poemu od deset metara, na papirusu.../spider-psihologija je dio priče o tome da ono što si " ulovio " zatvoriš u svoj svijet, zamaskiraš poput pauka, ali ne kao žrtvu, pa kad daš što si htio pustaš ih na slobodu, a Brooklyn je bila asocijacija na most... mostovi spajaju, mostovi su humanizam, i ljubav je most, a jedan drugi Krešo možda more doći na ideju kak je uopće ovo sa mrežama, čarapama i Spider-menima nastalo, ali to je privatna stvar i više nije važna.