Nad humkom umirućeg dana začuh pjesmu Hoefora.

Udahnuh tišinu i začuh zov divljine, ostadoh blaga u snovima ali jaka u odlukama.

Slučajno upalivši radio u 15 sati na istom začuh kako se igra utakmica na Maksimiru.

Osluhnuh u začuh topot koraka vremana.

Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ' Savle, Savle, zašto me progoniš? ' Ja odgovorih: ' Tko si, Gospodine? ' Reče mi: ' Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš. ' Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše.

U trenutku kad smo se približili kući začuh kako metak probija metalni okvir UAZ-a sprijeda i uz fijuk prolazi između nas.

I, onda, k ' o grom iz vedra (mada u Seattlu nikad nije vedro) neba, kroz zaglušujuću metal-rock muziku, začuh odgovor iz usta Mice Trofrtaljke, " stih " iz jednog od njenih najvećih " hitova ":

Oko nas se uskovitlala energija, začuh muziku onoga što sam nekad davno nazivala nebo.

Osluškujem do sada nespoznato nijemo kolo tvojih ćelija i tek sada začuh tvoj zov, prepoznah uzdah tvojih struna, osjetih tvoj i moj pokret u treperenju zvjezda tvoga neba.

Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje.

sjedim jučer na after work kavici u najdražem mi kafiću i prelistavam dnevne novine. informacije napisane dan ranije, otiskane tu noć, u predvečerje dana i nisu baš za čitanje, ali su dobra kulisa za ispijanje kavice i zaobilaženje dežurnih udava presretača koji samo čekaju da podignem glavu s " posla " i uvale mi se s nekom svojom spikom. nakon šesnaeste strane shvatio sam da moje poznavanje materije na novinskom papiru nije zbog velike pameti i silne informiranosti nego datuma koji se crnio na vrhu stranica. tiskovina od prije nekoliko dana. konobar Marijo se samo tiho cerekao (kao onaj pas Draguljče iz crtića kojeg dobro oponaša onaj Ivan i BB kućice u cvijeću). zapazih člančić o crvenokosima. najnovija istraživanja govore kako su to, u najmanju ruku posebni ljudi. naravno da jesu, pa koliko u svijetu ima prirodnih crvenokosih, jednocifrena brojčica ispred znaka %. što je nešta rjeđe to je i više posebno. dok sam pomicanjem glave gore-dolje izoštravao slova na papiru (nakon desetak sati buljenja u računalo fokus mi se malčice pomerio iz ležišta) začuh iznad ramena - zamisli, sami proizvode D vitamin

Trenutak tišine, treptaj oka u kojem mi se ukaza neznanje, a onda začuh glas u disanju srca.

jučer sam pročitao jedan post (gracija). pitanje je bilo gdje su svi oni ljudi koji su nekada ovdje imali svoj blog, a sada ih više nema? kamo su nestali ti dragi virtualni prijatelji, što sada rade, čime se zanimaju, što je to što ih je odvratilo od podastiranja svojih misli, osjećaja, nadanja, tuga i radosti od mnogoljudne blogovske čitalačke publike. hmm. a kamo su nestali neki moji " stvarni " prijatelji (ovo " starni " odnosi se na fizičko postojanja i ne pokušavam nikog s bloga proglašavati kvaziprijateljem ili nestvarnim. puno mi značite neki od vas)? gdje su sada kada nisu u mome oku? što se to mora dogoditi da ih prizovem u sječanja? koliko je emocija potrebno da se sjetim nekih ljudi kojih se više ne sječam? neki dan vidjeh zgodnu djevojku u zagrljaju prosječnog momka. u mislima, istog trenutka, začuh glas:

San nije đavolje čudovište, on je lumin življenog života, začuh glas istine u krošnji spoznaje.

Osluhnuh tihovanje srca i začuh poeziju ruža u čulnosti sjećanja.

Aleluja " 5 I s prijestolja iziđe glas: " Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki " 6 I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: " Aleluja

A onda iznenada, u trenutku najvećega straha, začuh rapsodiju skladanu titrajima svijesti, vidjeh misao utkanu u antologiju života, u govor cvijeća i osjetih ljubavni ples duše i srca.

Začuh šum valova zelena rijeke i probudih se pored fontane u čijim kapljicama se odigravao ples zlaćanih niti.

Oćut dublji postajaše, i opet ga začuh.

so, dođem ja tako na vrijeme za događaj, i taman da ću provjeriti dolaze li svi akteri, a kad tamo, jednom uključena vip sekretaruša. e sjetio sam se sad kaj sam čuo danas zovuć si kolegicu. začuh zvukove prolječa ne brijem sad na metafore, nego ima proljeće od luke nižetića kao mjuzu za hold. i kaže da je to " novo od vipa ". divan je taj vip, dao joj je proljeće za hold. osim što nepristojno nekoga stavlja na hold, sad ga još muči svojom omiljenom pjesmom. ne njegovom, ne svačijom, nego svojom okrutno. ja nikad nikog nisam stavio na hold. jebote, to košta. odjebeš prvi poziv i javiš se na drugi, jebemu: D

1 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće - na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova 2 I začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama. 3 Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama.

U krošnji svijesti začuh huk majke mudrosti.

" Kako ući u budućnost? " začuh svoj glas u carstvu velikih umova, glas koji je dolazio iz mog misaonog labirinta.

" Mogućnosti su izvan vremena i prostora, one su skrivene u energetskim poljima iz kojih izrastaju, isto kao što je kolaps kvantnog stanja izvan vremena i prostora. " začuh šapat mojih uspavanih neurona.

Oprostih se od sanjarije prohujalog vremena, zaustavih se u ovome ovdje i ovome sada, u zagrljaju dobroga boga, među titrajima sretnog trenutka i začuh jecaj tišine na obroncima mladoga dana.

" Tako zamišlja puk stvaranje svijeta. " začuh ponovo već poznate tonove.

Broj tvojih godina i datum tvoje smrti je zapisan u svjetlosti zvijezde pod kojom si rođena. " začuh priču iz djetinjstva.

Taman počnem fino slinit po jastuku, kad začuh neke animalne zvuke: GAAAAAZDEEEEE

Kad me opazi, trgnu se, i odmah začuh njezin reski glas: - A vi ste ga ostavili i utekli

A onda osjetih mir, čudesni mir pripadanja plavoj ljepotici univerzuma i začuh vilinski glas nebeskog orla, tog vječnog čuvara ljudskih snova.