" Hop, hop "; zaorim glasno i pobjedno; no prije nego mi ostali lovci uzmogoše odgovoriti, začujem kriku i viku.

Povremeno začujem mukanje krava i ljudski jauk u daljini.

evo, u zagrebu rodih prvo. u petrovoj. bez " mitologije ", bez preporuke, sa vrećicom i uputnicom dođoh u petrovu. rizična trudnoća (šanse cca 0,1 %), sjedim u hodniku, u drhtavim bliedim rukama, dva papira: jedna uputnica i jedan nalaz. ne znam ni di ću ni šta ću. suza suzu goni, a ja ih ustežem. dok sam ispuvljivala nos, začujem glas: što ste vi trebali, gospođo. ugledah pred sobom jablana od dva metra, dadoh mu papir, on pogleda i veli: pođite sa mnom ovamo. malo sačekah pred vratima ambulante dok me sestra nije pozvala unutra. tu me jablan prigleda, a sestra uputi u sobu. uđoh ja u petrovu za pola sata, taman prispila na ručak. kasnije sam saznala da je jablan bio predstojnik tog odjela, doktor kuvačić. bez " mitologije " dobih svu potrebnu njegu, i telefon " uno vrime " u sobu kad bi me moji zvali, sestre bi kucale dok bi ulazile, a čistačice pomagale ići na wc... prvo dite, prva radost, na najsvitlijem mistu na svitu. to je, ljudi moji, europa. u splitu sam morala platiti doktoru da mi se pruži hitna intervencija radi koje sam i primljena. ni prijetnja sepsom mu nije mogla skrenuti misli s maraka. sestre mi nisu htjele pomoći ustati s kreveta da ručam, a čistačica je na moje oči, inficiranim brisačem, tjerala raskravljenu rodilju iz wc-a. neponovilo se. iskreno se nadam da se stanje popravilo. tada je još bio rat i možda im plaće kasnile i možda... ma nemam pojma... pišem da ubijem vrime do 4 sata

Evo moje glazbene ispovjedi: Ja znam da je najljepša ozbiljna glazba, ali džaba, čim začujem jazz, ja oživim, počmem cupkat, čak se i ustanem i cupkam u ritmu.

Nakon nekog vremena začujem razne glasove kako mrmljaju nešto nerazumljivo, no nisam ništa vidio.

Nakon šestosatne patnje, začujem najljepši zvuk na svijetu prdin plač i samo zbog toga, spremna sam još jednom proživeti celu torturu, a ovaj put možda stvarno i zaurlam poput Heidi: - Samo pojačajte, moj stajling to može podnijeti

Svaki put kada gledajući TV izvještaje začujem eksploziju u Gazi ili u nekom naselju južnog Izraela grč gorčine obuzima me poput meduze koja svojim krakovima obuzima žrtvu.

Pisat ćeš, slikati i snimati ono što JA hoću i želim, te budi sretan da ti uopće dajem izuzetne inspiracije tome što činiš začujem negdje povrh sebe grozan, skoro prijeteći glas.

Jednom sam se tako otužan vraćao iz grada i naslijepo pipao po prozorčiću i najednom začujem tupo bljup

Prisvlačim se ja tako, i u sebi se nadam da me nitko ne zna u ovim dijelovima Dalmacije, kad začujem: Tiiiiiiinnnnnnnaaaaaaaa

Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 2 On povika iza glasa: " Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih 3 jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina. " Narod Božji mora bježati 4 Začujem i drugi glas s neba: " Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih 5 Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih. 6 joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima

Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i čaranja tvoja zavedoše sve narode; 24 tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji. " Pobjednička pjesma u nebu 19 19 Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: " Aleluja

Sama... I opet sama... Legnam u krevet prije spavanja i opet snivam.Ležim i gledam daleko kroz otvoren prozor.Pomislim kako bi bilo da sada začujem tvoj glas, da me odvedeš daleko od ove tuge.Ležim i razmišljam.Kako sam mogla izgubiti nešto tako vrijedno.. I onda opet premotavam film, od maturalca 2005... Sve je krenulo 2.7.2005.. točno se sjećam.. a počelo je tako bezazleno.. Premotavam u glavi prve poglede, prve lagane slučajne dodire.Prvi zagrljaj... Prva čežnja.. Onda 9. mjesec... - Sjetim se pjesme Pazi s kime spavaš koja je svirala kada smo bili u Martinovoj sobi, i prvi put se poljubili.... Sjećam se kako sam te poslije gledala.I ti mene.Kao da si razmišljao... Sve je bilo tako nevino i mirno... I ja sam bila takva....

Nakon toga sednem si još malo za komp, prosurfam kaj ima gdi na mejlu i fejsu, i onda začujem deca se zbude.

" Tko je ova glupača koja tako teatralno kriči ", prolazi mi kroz glavu, a zatim začujem još jedan krik.

Svaki put, kad začujem huk vjetra pomiješan s kišom, sjetim se njenog glasa.

Kad odjednom, u toj buci i strci, začujem poznate mi stihove s jedne od starih kazeta na kojima je bilo snimljeno, presnimljeno, nasnimljeno sve i svašta - od Julia Iglesiasa do Deep purplea... ali ovaj put nije bija samo zvuk. I ' m bad, I ' m bad, I ' m really, really bad... - dotrčin do televizije i pojačan volumen do kraja.

1 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće - na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova 2 I začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama. 3 Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama.

- Dole sam u kafiću - začujem njen glas: ni malo nisam iznenađen.

Gotovo sam bio pri kraju prve ruke (od moguće dvije koliko ih imam) kad začujem glas sa druge strane ulice: - Jaoooooooj što blješti boja - viknu mi poznati glas.

Odjednom iz pozadine začujem kako me netko doziva imenom.

No pred samu večer, kad je ponešto zahladilo i kad mi se činilo kako do sna nije ipak daleko, začujem u krčmi jake usklike i graju mnoge čeljadi.

Odjednom začujem glas: " Pazi, drvo pada.

I začujem glas na nebu silan: Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanike njegova

Ja volim miris ljubičice, posebno ga volim, iako ne koristim nikakve mirise, ne znam zašto, ali kad začujem miris ljubičice, to mi je posebno.

I danas, radeći nešto, začujem iza sebe tihi glas. " Oprostite " Okrenem se, i ugledam promrzlu djevojku, koja molećivim pogledom u ruci drži zgužvani papir, nečije Otpusno pismo.

Lutajući divljom i gustom šumom, tražeći put, među ovim drvećem ponositim, k svom domu i obitelji koju godinama ne vidjeh, izgubljen i preplašen od nadnaravnih sila o kojima razne neutvrđene priče kolaju, iza velebnog grma začujem čarobnu melodiju kako svirajući doziva moje izgubljeno ime, pozivajući me da se pridružim božanstvenoj igri.

U sljedećem trenutku začujem njegovo pitanje: O čemu razmišljaš? Malo se prenem, nesvjesna da uopće razmišljam i podignem obrve začuđena onime što će trenutak poslije izaći iz mojih usta: " O Severinoj slomljenoj nozi. " Oboje se pogledamo u čudu, a iznad moje glave visi upitnik otkud mi sad Severina?

Začujem koračiće iza sebe i nasmiješim se.

I dok uživam u tišni ispod golema oraha čitajući knji gu, pokadšto začujem neki glas iz prošlosti, ugledam neku sliku, neki davni prizor, neku očevu srditost ili majčinu molitvu što kao ptica doleti iz uspomena i nestane.