Grozničavo me ljubi, moči čipku slinom, snažno me ugrize za uspravnu bradavicu na što se uspravim i zabacim glavu unatrag.

Postovani Imam 33 godine I vec godinu dana zdravstene probeleme.Sve je pocelo sa bolom u grudima koji je skoncentrisan u sredogrudju, sirio se u lijevu stranu naravno pomislio sam na problem sa srcem odmah sam se javio doktoru, the ne duljim uradio sam kilometar EKG-a rentgen pliuca, krvne pretrage, stitna zlijezda sve je bilo u najboljem redu.Posto su me doktori vec poceli cudno gledati, u privatnoj reziji uradio sam ultra zvuk srca, tada mi je rečeno the mi je srce u redu I the problemi sa grudima mogu poticati od problema sa kraljeznicom, sto se na kraju ispostavilo I tačno.U toku voznje zarotirao sam torzo the bi mogao voziti I gledati u rikverc, tada se zacuo zvuk pucketanja kicme kao kad " lomimo " prste na rukama, od tog momenta grudi me vise nikad nisu zaboljele ali su moji problemi dobili novi obrt.Gotovo odmah sam poceo osjecati nekakav cudni pritisak u vratu kao the me neko steze rukama, naj neugodniji je cudan osjecaj vrtoglavice kada hodam to je vise subjektivan osjecaj nego nesto objektivno, ponekad osjecam kao the mi se tijelo krece a u stvari stojim, Javio sam se ponovo doktoru koji me je uputio Neurologu.Neuroloski pregled je bio sasvim u redu Romberg negativan, Bambinski test negativan, snaga u rukama 100 % to je bilo dovoljno samo za diklofen naravno I nekakvu bzv fizikalnu terapiju od koje mi nista nije bilo bolje.Moj subjektivni osjecaj je the imam problem sa vratom jer kada zabacim glavu u nazad dobijem glavobolju centar tog pritiska je sam kraj vrata I pocetak glave.

Zabacim glavu, prospem kosu po podu i umor prođe.

Ja se smijem Pa gledam u prazno Gledam u svoje ruke Pa zabacim glavu Suspregnem suze Onda samo dišem Samo dišem I nekako već zaboravim Npr. potrčim da pokupim rublje prije kiše.....

Zabacim glavu unatrag, a ruke su već na mome vratu.

Emocije nas cine ovim sto jesmo, ljudima.. biti covijek, jest osjecati.. i to je ono sto ovo zivotno iskustvo cini nezamjenjivim.. moja osjetila, moja cula nisu samo ogranicena na fizicke osjete, ne.. ja osjecam srcem.. covijek osjeca srcem, osjeca cijelim bicem.. dok me ne prozme taj silan val i dosegne samu moju srz.. i onda.. zabacim glavu dok trnci prolaze cijelim tijelom i izdahnem u ekstazi.. moja droga je ljepota.. glazba.. cisti produkt emocija.. kada slusam zvukove klavira, gitare u skladu.. cujem.. cujem kako placu.. osjecam bol, osjecam i znam da zivim.. a zvuk me nosi, uzdize u vise stanje svijesti.. i osjecam kako rastem, moje tijelo se smanjuje, ono je maleno poput zrna pijeska.. a opet sadrzi moju dusu koja je silovito velika.. sirim se.. ispunjavam sobu, uzdizem se k nebu.. valovi me nose, ljuljaju, a moj dah.. stao je.. ja ne disem. i to je u redu.. jer necu se ugusiti.. moje tijelo nece umrijeti ako ga sada napustim.. mi smo jedno.. srce mi se zari i raste, pritisce mi grudi, kao da nema dovoljno mjesta u njima.. i osjecam.. kako da opisem sto osjecam.. osjecam mir.. osjecam ljubav, dok me bijela svijetlost preplavljuje i prolazim.. prolazim kroz tunel duginih boja i na kraju tunela.. plavo.. to mora.. to mora da je sjediste moje duse.. i pogledaj.. oni su svi tu.. smijese se.. i on je tu, vodi me za ruku, sve ih poznajem, oni su sretni sto me vide.. i pokazuju mi, pokazuju mi Zemlju, male prizore ljudskih zivota.. oni su uvijek tu s nama.. a u tom moru plave guste maglice.. otkucaji srca.. to je Ono.. to je Izvor.. nije tu, ali opet jest.. sretna sam.. i sve je.. sve je u redu.. moja dusa se smijesi.. i vraca se.. dok zvukovi gitare i klavira, bubnjeva i bassa zajedno u skladu odjekuju mojim bicem.. njisu me.. ja sam tu.. volim.. ljubim.. ljubav sam.. i sve.. sve je ja.. i to je u redu.. dodirujem zvuk prstima.. osjetim kako se igra njima, skaklja ih.. udisem zvuk.. okus je sladak, ispunjava me.. iznutra, izvana.. dodiruje mi kozu.. plovim.. plutam u emocijama.. gitara place.. i moje suze teku.. kakva tuga.. bolna.. a opet tako lijepa.. tako lijepa.. i to je u redu.. bol, bol stvara ljepotu.. iz nje umjetnost crpi svoju snagu.. jer je snazna.. tako snazna.

Moj je skoro pa normalni, samo je manji i u sredini ima proštepano okruglo udubljenje i u to lijepo zabacim glavu, a ispod vrata mi se uzdigne uzglavlje.

Razmišljam u što on to točno u meni gleda, poslušno dižem još jednu čašu, čvrsto i grleno Na zdorov ' ye izgovorim, odlučno zabacim glavu, zvučno vratim ispražnjenu, orošenu od težine zadatka držanja još jedne prekomjerne doze ruske vodke, čašu na stol.

U mraku sobe, ja liježem na leđa i zabacim glavu, daleko, daleko.

Ja uhvatim mačku za vrat i zabacim glavu, uzmem tabletu i uguram šro dublje mogu u grlo, po mogućnosti na korijen jezika.Oprez pri tom se treba čuvati zuba

Na rengenu mi se ne vidi ništa, ali na color dopleru mi se vidilo da žila u vratnoj kralježnici se u određenoj pozi priklješti (kad zabacim glavu unatrag i dignem obje ruke u zrak).

Čekam na redu za pivicu, štimung je solidan (300 - polupijanih ljudi skakutaju uokolo poput klokana isto rade kao i ja.. na jebenu Josipu Lisac to je bilo za zagrijavanje.. kao). Uglavnom stojim u redu za pivu baš kao i svi.Na pozornici se izredali gitaristi zbog uštimavanja (majke posjeduju dva), bubnjar, bas gitarist kojem je poslije navodno pukla slezena.u redu rekoh koncert kasni sat vremena tu popizdim odem po još jednu pivicu (vozim ali dvije su u redu zar ne?). popijem jako brzo i odem do wc-a koji je jebenih par kilometara udaljen od male ljetne pozornice.Osjećaj kao da putuješ do Novog Zelanda puno sati i više presjedanja po jebenim putničkim klasama sa onim nadobudnim piscima i brkatim likovima koji zavlače britanski grrrh. blank blank izgubih se u mraku, uglavnom nikada nisam putovao do Novog Zelanda pa trkeljam gluposti.Pokraj mene ćelavi, dugokosi, pijani, polupijani slijepi i slabovidni udaraju me laktovima, pale me cigaretama u kurac moram se požuriti i jednostavno ispišati to kaj imaš za ispišati.Čudno me gledaju dok ulazim.. neki pederi stoje na wc-u pokraj umivaonika nisam čuo o čemu pričaju ali vjerojatno komentiraju guzice od likova koji pišaju na pisoaru.Bilo mi je svejedno. međutim, na pisoaru nema nikog ahhh to je sreća neki čudni pisoar.Uvijek su mi ili previsoko postavljeni ili prenisko postavljeni čovjek bi pomislio da imaju postavljene standarde u svijetu o visini cijevi ali nažalost nemaju.Uglavnom kada sam pripit sve se čini veće pa mi je previsoko postavljen, kada sam trijezan sve je manje pa mi je prenisko. složit ću se sa tom činjenicom.Još malo i gotovo a ono neki lik stane pokraj mene i počne i on.. ja zurim u pločice koje su tu vjerojatno od bivše jugoslavije samo da pljuneš ili puhneš ispale bi naveliko.Onda zabacim glavu unatrag i stanem razmišljati tko će biti prije gotov.Osjećam njegov pogled na meni lik mi se podsmjehne.. a sad ili je peder ili koji k.?... uglavnom ja sam gotov ali mi je neugodno prije završiti (nešto što žene nikada neće razumjeti). skupim hrabrosti i pogledam ja njega u oči njemu neugodno pa se prestaje cerekati p. m. kaj je to?. Pisoar je bio zaštopan a njegov visi iz hlača i namočen je u pišalinu rekoh fuj.. jebemti.. lik stoji na prstima i kita mu visi pola metra vani. tome se on smije mamicu mu glupu.Otrese ga, podsmjehne se i ode.Ja ga otresem i odem.Haha.. budalo ja sam duže pišao ti imaš dužeg ali kaj ti to vrijedi (njanjanjnajnja). Sjetim se prosječno inteligentno dijete, prosječne ocjene, prosječno ponašanje, prosječan čovjek, radnik a sada i prosječna veličina zapomaganje budala.On se meni smije budala dam se okladiti ako je pišao pokraj crnca da se taj crnac njemu smijao ako nije želio sam mu to u životu barem jednom. kaj si on misli da je najveći konjina (hahah.. pa bash je konjina tststs.. ali prava konjina sa konjskim). Nisam siguran ima li oružani list za to ili ga veže lasom za nogu ili mora kupovati tri broja veće gaće da stane možda uopće ne nosi gaće??. Umijem se ošamarim daj o čem ti razmišljaš daj se pogledaj.. ovo su čak i prosječne ideje koje svakom prvo na pamet padnu.. stvarno me ubio u pojam.Obrišem si lice i nekako mi je neugodno izaći van u noć.Međutim, skupim hrabrosti i izađem ja van sa svojim (ne.. nisam ga ostavio tamo unutra smrdi, izbljuvan je pod i cjelokupna situacija je odurna bash poput muškog wc-a). Dođem sa svojim prosječnim mislima i prosječno brzim hodom na malu ljetnu pozornicu i počnem prosječno visoko skakati.Za desetak minuta objave da je koncert odgođen.. basistu pukla slezena i na putu je prema bolnici članovi majke su u depresiji.Možda je pišao pokraj one konjine pa mu je od sramote pukla slezena ili ga je sram izaći van ili nekaj takvog sam odmah pomislio.Gitaristi piju na šanku pivu uživaju i odlaze.Odlazim i ja sa svojim prosječnim autom u prosječnu noć sa prosječnim mislima i prosječnom zabavom za ovu noć.Pogledam si u noge i mislim si ipak sam ja prosječan čovjek koji i ne treba iznadprosječnu veličinu...