da, srecom imamo pribor pa mozemo regulirati. medjutim, ja sam dobro zabijena nakon takvih skokova.. bas jako iscrpljena. ili mi to bude od tog stresa: -)) ma sve je to jedan zacarani krug s kojim se nije lako boriti. u pocetku kad bi mi se to dogodilo sam bila jako ljuta na sebe. sada si samo kazem-polako, smiri se: -) inace sam onda up down up down po 24 h i ne dolazim k sebi.. ni na nebu ni na zemlji. a uz sve to se i jos maksimalno trudim da to nitko ne primijeti. skrivate li vi takva stanja kod sebe? ja osobno-da. ne pricam svojoj okolini, ni bliskim ljudima-jao, sto mi je lose jer sam na 25. sutke se samo ubodem i cekam da se spusti, boreci se najvise s temom koju sam i otvorila... skoncentriraj se: -) uglavnom, nisam pronasla odgovor na pitanje kako se protiv stresa boriti jer kad se boris protiv stresa tek zavrsis u njemu: -) mozda neka meditacija pomaze: -) da, uz masazu bi nam trebali propisati i jednu wellness terapiju za dusu i tijelo.. barem jednom mjesecno: -)

Zdravko Mamić doveo ga je kao perverzno pojačanje koje osigurava Dinamu nastup u Ligi prvaka, a nakon samo šest mjeseci i sve skupa četiri zabijena gola, besplatno ga predaje drugoligaškom španjolskom klubu.

Poput je utvare (nisu li oni koji nemaju pravo glasa zaista duhovi koji se šuljaju po rubovima društva?), zabijena u zid gdje nijemo vrišti, gura stisnutu šaku u usta, sve dublje i dublje, zatvara sve izlaze tijela, čupa kosu, izaziva povraćanje.

MALA SOLINA - Avionska bomba teška 150 kilograma pronađena je, zabijena u zemlju nekoliko kilometara od ceste u Maloj Solini.

Radnici koji su sanirali štetu rekli su nam da su u jutarnjim satima pronašli nova tri križa okrenuta napako i zabijena u zemlju.

Prvi je tvrdio da je slon sličan zmiji sa veoma hrapavom kožom, drugi se odmah usprotivio tvrdeći kako slon nema nikakve veze sa zmijom nego je to nešto zaobljeno i veliko sa dva povinuta koplja koja iz toga vire, treći je tvrdio kako ova dvojica nemaju pojma, jer slon izgleda kao četiri debela kolca zabijena u zemlju itd. itd

Mnogi zaboravljaju od kuda je Hrvatska krenula prije dvadesetak godina, u koju je balkansku kaljužu tada bila zabijena.

Kako oprostiti onima čije su riječi hladne poput olova zabijena u tuđe tijelo, otrovane ubojitom mržnjom, ohole i himbene?

Ukratko, ambiciozno i posve opravdano, sukladno onoj nogometnoj kako gol u gostima vrijedi ko dva doma zabijena

Nakon toga Marković je u travnju, u jeku financijske krize, razglasio kako bi gradnja kampa trebala početi u sljedećih mjesec dana, no do danas u zemlju nije zabijena prva lopata.

Pa kad smo već kod percepcije, očito je kako cijeli Zapad ustrajava u mazokističkoj onaniji potrošačke histerizacije i dužništva, poput dužničkoga pasivnog četveroreda: svaku večer gledam, kako se masa građana užurbano usmjerava prema trgovinama, bankama, tramvajima, a neki se skupljaju oko neke čudnovate groteskne skulpture, moram reći ne baš talentiranog kipara, koja realistički prikazuje posljednu Isusovu večeru, koja, pak, nije ni na razini voštanih figurica, zabijena negdje na Jelačićevom trgu iza koje se uzdižu džambo plakati i VIP-reklame.

Ova je zabijena u niz bezbojnih prostora, u kojima se rogobori, žesti i psuje, onako odoka prizivajući tradiciju tvrdo kuhane pulp literature.

Ne preveč, ali skinuli smo grede i otpustili prve gornje planjke, rezali sa motorkom neke daske koje su nam smetale i nakraju shvatili da je sa unutrašnje strane ta tzv. žbuka izuzetno jako zabijena i da se prvo mora to počupati, očistiti i ukloniti do kraja.

Rubovi nogu, slušalice i sjene također daju dovoljno lokalnog kontrasta da bi fotografija, iako zabijena u crnilo, imala dovoljno linija i kontrastnih elemenata, dok način na koji je definiran prijelaz iz svijetlih u tamna područja nogu daje potrebnu voluminoznost.

bljesak koliko god bio lijep, pamtljiv, on sam za sebe, izvučen iz konteksta gubi sve ono što bljesak čini bljeskom. ma zar nije to kao seks. da, penetracija je vrhunac, ali što bi to bilo bez konteksta.... sjetim se tako kad smi mi bi mladi okupljali smo se na silima, muški i ženske (i oni treći za koje se nikad nije znalo tko su, ali se znalo da su) poznati i manje poznati - onda red priče, red pjesme, pa u kolo. kad čujemo znak za početak počinju i prvi dodiri rame na rame, pa ruka oko struka, pravi golgeter već u prvim minutama kreće u protivnički šesnaesterac. već od ranije zna navike protivničke obrane, navlačenje u ofsajd zamku, tu treba biti oprezan, uvijek na ivici, ali nikad preko nje... dok lopta ne krene. jednim okom uvijek gledaš i pomoćnog suca jer znaš da si tu, oko linije, ali ni oni najiskusniji nikada nisu i ne mogu biti sigurani hoće li zastavica mahnuti ili neće. neki pričaju malo više, a neki samo pogledom svojim suigračima ukazuju na prazan prostor koji treba eksploatirati, čepaš gluteuse kao onaj polukrug na vrh šesnaesterca i krajičkom oka pratiš pomoćnika, izraz njegova lica govori da je potpuno skoncentriran na tvoje kretnje, ali ujedno i miran, spokojan, dok pogled usmjeravaš u ženku iz očiju sve čitaš - hoće li biti istrčavanje ili se brani na šanku - ako krene van hoće li pasti ili ostati na nogama.... gotovo pa si siguran da će van i da ada, nema okljevanja, lagano potkopavaš (pod gluteus), a zjenice golmana se šire - nije neko iznenađenje jer i prosječan vratar zna što ga u tom slučaju čeka, ne čudi se jer ima dovoljno iskustva, ali ne može ne može u ogledu ne otkriti divljenje tvojoj mirnoći, hrabrosti kojom si sve to izveo. i dok lopta leti u pravom smjeru, ona se primiče sve dok te ne takne mrežastim čarapama, a ti osjećaš kako se (zastavica u rukama pomoćnika) diže i pokazuje u suprotnom smjeru, bez puno razmišljanja, nabijen adrenalinom okrećeš se i krećeš prama izlazu (ona te prati, na pristojnoj udaljenosti), a ond usporavaš kako bi te suigrači dostigli i skočili u zagrljaj. dok se na sjeniku valjate korner zastavica zabijena u bunju se njiše, a grede sjenika tresu se u deliriju.... kao onomad edo pezzi u kapunjeri koja visi s poljudske školjke. što bi penetracija bila bez cijelog tog združenog nastojanja, sve te naoko jednostavne taktike i povrh svega pravovremene izvedbe? dopuštam mogućnost da neki uživaju i kad nakon dva-tri kola sami odu na sjenik, pljunu u šaku i penetriraju.... možda neki u tom trenutku maštaju o mesiju... tko zna...

Na pašnjaku je ostao samo kostur i glava, a četiri metka pronađena su zabijena u stablo.

Prema svemu sudeći, Dinamo ima veliku i nedostižnu prednost te tri gola zabijena u gostima i tako ne bi trebao imati većih problema na svom travnjaku.

Posebno je znakovit njihov znak koji predstavlja logotip HAC-a u koji je zabijena kama, što je zaista nešto posebno.

Bolji život umirovljenika u zemlji koja je opljačkana, prevarena i zabijena na stup srama nije lako dostižan san.

RAČUNALI SU NA VJEČNO DESTABILIZIRANU I PODJELJENU (OKUPIRANU) HRVATSKU u kojoj bi antihrvatska, se paratistička i po zločincima vođena tzv. " REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA " bila " zabijena " kao nož u tijelo hrvatske Nacije, i stalno nas ugrožavala, iscr pljivala i ucjenjivala...

Nevjerica prerasta u šok kada se, dakle, shvati da je uzrok i povod tom nevjerojatnom nizu inata, nesporazuma, sukoba, sudskih sporova i obračuna jedna obična zahrđala željezna cijev, koja jedva viri iz trave, zabijena u zemlju uz rub obiteljskog vrta Horvatinovih u Vodovodnoj ulici u Šibicama, Zaprešić.

došao sam, kao i svaki vikend do tada, po porciju kvalitetnog (insert rekalama za ribar crni) vinca vincacaj crnog ribara: (u market u varoši.nakon obavljene kupovine vidno zadovoljan krenuo sam prema rivi kršiti zakon i picukati po starom običaju vikend pijanaca.. hm utorkom... da čuo sam priče o njima ali nisu mi do tog dana bile ništa doli običnih pričica kojima dokoličari, ispičuture, raspikuće, i neradnici.. kao ja krate vrime.zamišljajući u sebi kako bi to uopće đaner (narkoman) vampir trebao izgledati smijem se sam sa sobom i podižem pogled prekinut iznenadnim upadom tj upitom-mrate ej, imaš dvi naku, ej..? naravno, pomislih, napad žicanjem na tvoje zadnje dvi kune ko uvik.. ili ne.nestalo mi je sve na ribara i retardiranu falšu colu.iznija sam svoju problematiku spodobi koja je stajala isprid mene ili radije lelujala naprid nazad pokušavajući ostati na mistu i hineći " normalu ". vani je bilo poštenih 4 - 5 iznad nule ali njemu nije previše smetalo hladnjikavo vrime jer je bija obućen u obični šuškavac ispod kojeg je virila majca nekog nogometnog kluba i naravno loto trenerka.ispijenog pogleda, vidno iznerviran što nije uspija užicati, nabacija je neki polu osmjeh u djeliću kojega sam uhvatio pogledom lijevi dosta razvijen očnjak.. koji sam više viđao u psa nego u ljudi.naravno da sam ga primjetio kad razmišljam cilim putem do grada o đanerima vampirima i ostalim ubber šizofrenim bitnim stvarima.javio sam se još nekoj silueti koju poznam i viđam po varoši i nastavija napokon prema cilju - ugodnoj čaši vina sa ekipom. da, eh naravno bez greške sve je bilo na razini ugodnog utorka na rivi.čaša vina, čaša razgovora, čaša smija i svak svojoj kući.hard core rekli bi naši stari hehehe. kud bi išao nego kroz varoš.. jednom sam dobro rekao da mi je varoš matični kvart ali da se idem doma odmoriti-što je i blizu istine ako uzmemo u obzir vremenski razmjer mojih lutanja po gradu i vrimena koje provodim u kući.da, sad opet idem kući i usput onako pripit i sa prikrivenim smješkom pregledavam ostake kaosa koje pijanci ostavljaju iza sebe, od boca, razbijenog stakla, plastičnih vričica pa do razno raznih kutija cigareta, limenki i sličnog materijala bilo je tu svega, starih novina, patika.. patika? par starih diadora patika virija iza visoke zelene kante.ništa tu nebi bilo čudno da ove nisu bile na vlasniku koji je ležao duboko uronjen u masnilo crnih vriča iz obližnjih fast food bistroa.zastao sam na trenutak i uočio onu istu loto trenirku na onoj sivoj eminenciji ranije ove večeri.. varoš je bila neobično pusta i tiha, čak malo previše tiha iako je bio utorak, tj srida ako je sad 04 i 25 po mom satu koji je kupljen u nekom velikom trgovačkom lancu ali usprkos tome nije nikad kasnio.nisam previše razmišljao što ću uraditi.pokuša san probuditi tipa koji kako se činilo ipak disao.pokušao sam ga izvuči iz gadosti i ljige u kojoj se nalazija.napokon sam mu izvuka glavu i posjeo ga sa strane kante.lice, osim što je bilo tipično đanersko i zasrano različitim smećem, imalo je nekakvu nijansu ljubičastila laganog ili je to bilo u mojim očima koje su pomalo još plivale u crnom ribaru.da stvar bude još gora liku je u desnoj ruci visila zabijena šprica.odlučio sam se svega riješiti i posisti tipa na stolicu obližnjeg kafića i eventualno pozvati nekog ili potražiti neku pomoć, bilo kakvu pomoć.kad sam ga uhvatija oko struka očekiva san da ću lomiti kičmu od tereta ali imao sam osječaj da dižem plastičnu vriču od dvi kile kruva.pomislio sam da je to malo previše lagano čak i za đanera koji su uglavnom kost i koža.nisam previše s tim razbija glavu.postavija sam ga na stolicu.glava mu je zakljucala na obližnje staklo u kojem sam vidija svoj bljedunavi alkoličarski odraz, ljubičaste podočnjake i usne ljubičaste od bojila kupovnih " kvalitetnih ispod stolnih vina " nešto mi je falilo u cijeloj slici i nije mi ulazilo u glavu ali mi je dolazilo slabo od tolikog buljenja u iskrivljeni odraz samoga sebe koji je u stvarnosti ionako bio dovoljno sikrivljen.otišao sam do ugla i odmah naišao na poznatu osobu s kojom rado uživam tekuće opijate.ukratko sam mu rekao o čemu se radi te ga zamolija da na mobitel dozove pomoć.ja naravno nisam ni pomislio na svoj mobitel.. ali da ionako mu je baterija krepala.otišli smo natrag do onog nesretnika da odlučimo što ćemo.jedini problem koji smo zatekli kad smo došli je taj što ga uopće nije bilo.na podu je bila samo šprica koju je koristija. nakon dovikivanja i tražnja po varoši zaključili smo da nas je spasija brige i posla i otišli smo prema kući.kad smo se proljudikali i zapalili duvan, dva razišli smo se. meni je ostalo još dobrih 25 min do kuće.sam sa sobom svatko razmišlja pa sam i ja prolazija cilu tu situaciju u glavi koja se odvijala malo prije u varoši.blesave situacije pomislija san i prevrta to sve po glavi.došao sam do parka koji je po danu vrlo zelen i zanimljiv prizor i po noći bi bija da neki kreteni nisu polupali pet od šest rasvjetnih lampa.moram se negdi popišati zaključija san.imao sam i što poslije toliko vinarenja. u trenutku dok sam se olakšavao dobio sam jezivkast osjećaj da me netko potapša po ramenima te sam se naglo trgnuo u čudu ali naravno da nije bilo nikoga.osupnut završija sam dotad ugodno pišanje.začudo kad sam nastavio svoj beskrajan put doma osjeća san se nekako otežanim iako sam se olakšao kako se kaže.. pripisao sam to svom dosta teškom kožnjaku, motorki kako je odmila zovemo.teturao sam prema onoj jedinoj lampi koja je izbjegla sudbinu svih ostalih.park je bio zimski tih i spokojan sa tupim šumom vitra u visokim krošnjama starih hrastova-bura pomislih.odlučio sam se još jednom pozabaviti onim svojim odrazom u staklu onog šminkerskog kafića.da bilo je tu nešto jezivo ali nisam sam sebi toliko jeziv, mislim, nisam ni prekrasan ali nešto me tu kopalo osim mog okorjelog umornog lika.nešto je falilo na toj slici, na tom odrazu.falija je lik koji je sidija na stolici na koju sam ga ja postavio i koji se polovicom tjela naslanjao na staklo i kasnije isparija kad sam se vratija sa pomoći.. da to nisu oni alkoholni filmovi o kojima sam toliko sluša? nadam se da nisu jer mi psihoza pored svega mog čemera i jada ne treba u životu.ali opet pokušavam sebi racinalono objasniti stvar i naravno zdravom pameti zaključujem da može biti optička varka ili jednostavno crni ribar u koji ko zna što ne stavljaju.

Našu reprezentaciju predvodio je Jerko Matulić zabivši sedam golova, a slijedili su ga Igor Karačić s četiri i Marko Matić s tri zabijena gola.

Preživjeli smo najgore oblike tranzicijske reinkarnacije, hrlimo kao bezglave ulizice ka Zapadnoj Europi, dok nam je glava još uvijek zabijena u pijesku.

U satu nema baš ništa hrvatsko osim lika Ante Gotovine, i zanimljivo je točno na sredini čela Ante Gotovini zabijena kazaljka, tako da ono što nije uspjelo Srbima, eto uspjelo je velikim domoljubima za 590 kuna.

Ako ste profesionalni borac koji ne pita što se nalazi u injekciji koja će vam biti zabijena u tijelo od kojega živite, tada ste ili preglupi da bi vam se povjerile medicinske odluke, ili ste dovoljno pametni da ne pitate pitanja na koja ne želite znati odgovor.

Ovo ne govorim zbog dva zabijena gola, već zbog njegove igre.

dugo me nije bilo.. čak predugo.. nije da nisam htjela doći, jednostavno nisam mogla.. bilo je toliko dana da sam samo bezvoljno otvorila i zatvorila blog.. bez volje i snage da vas sve redom obiđem.. nekako mi je lakše bilo odustati.. u jednom trenu sam čak poželjela obrisati ovaj " moj-njegov " blog.. ali nešto mi nije dalo... možda i bolje.. ali ne mislite da sam sjedila samo zabijena u nekom kutu jer nisam.. bila sam vani i uživala u onom što me opušta što mi pomaže da ne mislim.. fotkala sam... evo ostavljam vam danas nešto lijepo.. na ovaj jedan tako obićan, a meni tako poseban dan.. pusa svima

N asuprot razlici u izgledu, Miho je bio prepun energije, kao da mu je zabijena baterija u dupe, zapanjujuće snažan i izdržljiv, a vraški okretan.

Ekipa je u čizmama (ili bez njih), zabijena u blato i vodu koja im dolazi do polovice bedara, i koriste se motikom čiji je krak dugačak oko jednog metra.