medo knut. mi ovdje imamo vukove koje ne smiješ krivo pogledati, a ćopaju što stignu u zagori. vukovi prelaze goleme prostore, tako da se teško može reći da je on hrvatski brand. bitno je da ga štite; imaš šumu koju su tisuće krivolovaca etnički očistili od divljači u kojoj ćurliče pokoja ptičica, par vukova, pokojeg medu. sada opet ekološka pričica; prije nekoliko godina ja, zet i njegov kum odosmo na šator-planinu u bosni; (runolista ima na busove, a na bijelim stijenama ga kao štite, vidio sam dva u tri reda); planinsko jezero, šuma, izvori, nirvana. ja sam kao neki k. dragovoljac, zet također, a kum živi u švici, brat bio u hv-u poginuo zadnji dan oluje kod troglava. uvod je potreban radi nastavka; kod šatorskog jezera ima hotelčić, sa pogledom od milijun dolara; drže ga braća srbi, fininvest iz grahova, vlasnik hrvat. konačno da hrvati izrabljuju srbe:). dok smo pijuckali pivo sa domarom, odjednom se stvoriše par bradatih likova sa karabinima, nama neugodno, imamo samo swiss army knife kao ultimativno sredstvo obrane. ispostavi se da su braća srbi bili u krajinskoj vojsci, počela priča, mi smo bili tamo, vi ovamo, dobro ste nas potprašili, ko nas bre zavadi, i u tom stilu. mi cijelo vrijeme gledamo oće li nas ko skinit i bacit u jame. ništa, braća srbi postali ekolozi, brinu se o prirodi, jedino nam glavni ekolog, koji je po njegovim riječima stavio par mina po grebenu iznad jezera reče pripazite da ne naletite na koju minicu stavio sam ih par, doduše u cijeloj spiki zaboravismo na to; mi se popnemo na vrh i krenemo prema grebenu, slikamo se ko blesavi, kad onaj od doli viče; mi između sebe, ko jebe šubariće vidi šta se dere. kad smo se vratili do hotela, ovaj glavni " ekolog " nam kaže ja se derem, a vi ste bili točno na mjestu gdje sam stavio tri promovke (oni koji ne znaju, bolje je susrest ' andreasa breivika u prirodi nego prom-1 minu). pouka, uvijek slušaj ekologe:))) slike malo edelvajsa http://www.summitpost.org/very-rare-endemic-mountain/119567/c-151608 http://www.summitpost.org/lake-sator-and-peak-above/119666/c-151608

e pa ljudi zaboravismo mi na Iveka, čitajući ovo ispada da bi samo trebal sočno zborit u krevtu i sve ok. ma zmislite sirotog Ivana, koji nije siguran ni dal je dobro žensku primil, kako viče " vlažna si ko bunar, al vruća ko žar, sad ću da te jebem bit će dar mar.... (mala v 26.02.2008., 13:31:06)

Eno ih sad umalo zaboravismo i u pulskom NK Istra 1961, gdje su preuzeli klub pomoću državnih sponzora i uveli ga u Prvu ligu.

u svemu zaboravismo spomenut onu gnjavež od predgrupe... ajme majko, a tek ono finale ala Hendix: bang:

Dakle, priča se zove, VJEROVALI ILI, NE DVA PUTA.: Na moje subotnje pitanje susjedu na Kupi, da li je možda negdje vidio ovakve gljive/pokažem mu osušenog smrčka/odgovorio je, NI ČUL NI VIDEL, A KAJ JE TO? Ah, lagano potonem, jer nikako da nađem stanište, a znam da ih tu mora biti.Propalo, valjda čovjek zna tu je rođen, 100 god. mu je tek, ja sam tu 13, zaboravi....... Unedjeljno rano jutro, tek otvorih okice, a netko lupa po lesi i viče: sused, sused kaj je to, to?? Pogledah iza čoška, a susjed drži u rukama smrčka ko Babin dlan.Skoro sam se zrušil Veli, brat mu je rekel da je z traktorom par takvih zgazil, saj ni znal da se to jede..... Prvo smo se divili, naslikavali, pa popili rakijicu u to ime i ode susjed pa veli da bu još malo poluknul morti još kojega najde Kak smo samo bili veseli Baba i ja Ima ih, ima... I tak, primimo se nas dva posla i zaboravismo na susjeda.Kad ono Susjed na vrata.U rukama MRCINA OD 600 grama One u zdjeli nis ni videl.Meni su se ruke počele tresti, gore neg v rano jutro Velik ko moja glava Vrag ti posel, krečenje... Ne moram opsivati, siguran sam da ste shvatili Susjed se zove Stjepan Kos i prvi je puta navratio do nas.Čestitam mu i ovim putem.Smrčke smo slikali i pospremili.Najveći ide danas u Tkalču... ALI Odem ja danas u foto studio da mi sličice stave na cd, da odmah pošaljem u Umag, a veli meni ženska: KARTICU VAM JE NAPAL VIRUS, morate si to počistiti, ne mogu vam ništa tu napraviti?? Pa kaj je to? Kaj da delam? Tak sam ljut došel doma da bi Babu vgriznul. Ništa, strpite se skupa s menom, dok mi se dečki smiluju i rješe to.

Usto dozvoljavamo da mali vražici od crva, manipuliraju nama, jer mi kao neduhovne osobe dozvolismo sebi imanje vlastite djece, i zaboravismo na spiritualni razvoj pa se utapljamo u osobnim, iluzijama niskih i prizemnih energija, pa nas nije za žaliti.

Raziđosmo se, ali se ne zaboravismo.

Zaboravismo na ko-zmopolitizam Crkve i na njezin kroz vjekove izgrađeni politički program koji se jedino temelji na Kristovoj nauci.

Od Qusaira zaboravismo na taj grad.

Njemacki vojnici ponovo u akciji... Mi non stop pricamo kako se ubijamo izmedju sebe, tako da i zaboravismo ko je stajao iza prva dva svjetska rata... Cak su nametnute teze da je ovaj nas sukob devedesetih bio krvolocniji od svih ratova, koje gluposti... Francuzi i Njemci su imali milionske zrtve u sukobu njih samih, zatim Francuzi i Britanci, Rusi i Njemci... sve su to bili sukobi sa milionima zrtava, a nas su naucili da smo mi najvece stoka, i da ono sto se kod nas desavalo nije nigdje u svijetu.. Pun mi je k... ovih gluposti.

Dat ćemo te u školu, gdje će biti svaki dan dvadeset i pet masnih« te pođe ravno k bilježniku: »Car traži od nas soldata, već smo pohvatali dosta bitanga, al ' domaću neku kukavicu, odrpanog Luku posve zaboravismo, spectabilis.

Umalo zaboravismo ugledne goste koncerta, slovenski New Swinn Quartet, koji traje gotovo četiri desetljeća, a izdao je i 40 samostalnih nosača zvuka.

Batorić podijelio zalogaje iz svoje torbe, Ercigonja smogao odnekale i mesa, a sudac Petrović našao u nekom zakutku krčmarova dućančića prave rogatačke kiselice - pa mi i zaboravismo vrući zrak i muhe, što su odasvuda nalijetale k nama.

Taj čas zaboravi mali na svoja junaštva, a i mi - za dobar trenutak - na njih zaboravismo.

Pripremajući se za proslavu dvadesete obljetnice festivala Tjedan suvremenog plesa i mnogih drugih manjih i većih kako kolektivnih tako i individualnih jubileja odgovoriti na pitanje što je ples čini se jednostavnim ali prvi pokušaji odgovara postaju sve nerazgovjetniji Zašto toliku važnost polažemo plesu - jučer, danas čak i u trenutcima kada nam se čini da postoje puno veće, značajnije stvari Gledajući unatrag s koliko smo se žara pripremali za svaki nastup, korak kolika je bila anticipacija budućih ostvarenja, kolika nadanja da bi svaka gesta donijela jedan pomak u drugačiji, noviji, bolji. i unatoč protoku vremena, novih lica, prekrasnih i trajnih, uspješnih i manje uspješnih djela onih upisanih u povijest kako i onih koje zaboravismo i nadalje se susrećemo s istim problemima i istim izazovima kao prije 20.. prije 40 prije gotovo sto godina na ovim prostorima.. ništa se promijenilo nije. vrijeme ovdje kao da stane generacije dolaze i odlaze a problemi nisu samo naši danas i ovdje Možemo li učiniti išta da budućnosti ostavimo u zavjet drugačiju bolju viziju svijeta oko nas u kojem ples može živjeti i biti život možda ako onima koji imaju moć odluka u svojim rukama pojasnimo zašto je ples značajan Što to jest ples da li uopće negdje postoji odgovor a da nije enciklopedijski?

No zaboravismo po običaju svih pisaca opisati fiškala.

ALI, jeli moralo biti tragedije da se tek onda ide u nabavku tehnike, opreme i jeli svatko, ama baš svatko morao biti Poncije Pilat da pere ruke od odgovornosti.Lako je danas zaključiti da situaciju treba zagladiti, da rezultate treba frizirati, što je još nevjerovatnije da odgovornost traže oni koji su mandate davali na raspolaganje Vladi RH.Rješili smo se hvala Bogu Poldrugača, a pitanje mandata Jurinu zaboravismo.

Hm, skoro da zaboravismo, tu su još dva kandidata za premijera.

U današnjem svijetu više nikoga ne može ništa pretjerano začuditi pa smo ovo, uz osmijeh, popratili i pokojim prepričavanjem u vic formi, a onda zaboravismo.

From: Ekipa iz Grcke Subject: N 36 46.316 E 25 40.819 Date: 2007 - 05 - 09 20:04:31 Bijasmo zavedeni pjevom sirena i zaboravismo na dom: prepustismo se uzicima mora, vina, ljepota.. i zaboravili smo Vam pisati.

" Zaboravismo, ali postoji Filosofija palanke.

Pa svi mi zaboravismo efekat spojenih posuda ili gdje sva voda polako ali sigurno otiće.

.. i da, dragi naši dobri ljudi, umalo da Vam zaboravismo reći da smo prije par dana umalo ugasili ovaj blog a i stime sve akcije vezane za pomoć našoj Anji ali nakon jedne male krize (ne bi sada u detalje), prospavane noći i razgovora sa našim dragim blogerom (m) ušica Igle (glavnim začetnikom ovog bloga) izašli smo još JAČI; SNAŽNIJI i ODLUČNIJI (jer što te ne SLOMI to te OJAČA) da ovaj dnevnik Anje Kostanjevečki i dalje vodimo kako smo ga i do sad vodili s ciljem da se pomogne našoj kčerci ali i putokazom drugim roditeljima koji imaju iste ili slične probleme i da puste glas u javnost kako smo i mi pustili jer SVI ZAJEDNO SMO JAČI.

Svake noći čitali smo te plodove izmjenice i zaboravismo kraj te živahne deklamacije da smo suparnici.

Tako dadosmo svoj obol borbi protiv totalitarizma a Jana Palacha nikad ne zaboravismo.

Pobjedom na londonskom maratonu napravila je i najbolji svjetski rezultat, zaboravismo i kroseve, ni tu joj nema premca.

Do sad su se početnicima uvijek davali fizički lakši zadaci, ali umalo zaboravismo: plesačica je to.

Uz golijadu umalo zaboravismo kako je Hajduk doista nastupio u najavljenom 4 - 3 - 3 rasporedu i nije to prošlo bez problema.

Gospode mi ne izvršavamo zapovjesti Tvoje i zaboravismo blaženstva Tvoja, te se pitamo gdje su oni čestiti i samo Tebi posvećeni Srbi, zar smo mi od roda istoga?

i da.... zaboravismo... u skoro kreće velika nagradna igra svih potpuno zavisnih medija u županiji (du press portal, du list, dubrovački vjesnik, portal oko, glas grada...) s nagradnim fondom od 515 000 dojč maraka... nagradna igra se zove " kako su nestajali poslovni prostori, zemljišta i stambeni objekt i novci u mojoj općini kroz noviju konavosku povjest "..... pr atite nas, igrajte i uživajte... prvo kolo i nagradno pitanje uskoro....