Izmakli pogled otkriva težnju da i onaj pravilan raspored puste ulice i njenih svjetiljki ili pak dolazak vlaka u stanicu točno po voznom redu bude primljen i doživljen blisko, kao istaknuti prijedlog težnje koja se osvrće k tome da i izgubljena ili zaboravljena tama može još uvijek voljeti svijetlost, a i obratno.