Jako mi je drago da sam pročitao tekst o ovoj bolnoj i zaboravljenoj temi.

Priča o zaboravljenoj glumačkoj zvijezdi poslužila je kao književni predložak jednom hrvatskom piscu..

Nećemo reći o kojem predmetu i zaboravljenoj zadaći se radi da ne bi naše glavne junakinje sa slike imale možebitnih problema zbog prepisivanja zadaće.

Pasionska baština se zbog svog osebujnog profila nametnula kao jedinstvena manifestacija u Hrvatskoj koja živi svake godine usporedno sa životom liturgijskog korizmenog kalendara, u vremenu od Cvjetnice do Velikog četvrtka, prerastajući u fenomen koji nas uvijek iznova potiče na razmišljanje o vlastitim počecima, korijenima, grudi zemlje koja nas stvori, o izazitom, gotovo ljubomorno čuvanom bogatstvu različitosti, o zaboravljenim običajima, o zaboravljenoj glazbi, oživotvorujući na najbolji način misao Ivana Pavla II, kako stoji u iznimno inventivnu i kontemplativnu tekstu Pasionska baština njezino značenje i mjesto u hrvatskom društvu danas autora Čikeš-Milinović, da »vjera koja ne postaje kultura, vjera je koja se ne prihvaća u potpunosti, ne pretapa u cijelosti, ne živi vjerno«.

Možda njihova povezanost i bliskost imaju korijena u davnoj i zaboravljenoj prošlosti, jer je prema jednom, starom zapisu u župnu crkvu sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile u Lanišće nedaleko od Buzeta, rodno mjesto mons. Šaine, g. 1928. doneseno »gotičko raspelo iz 14/15. st., nabavljeno zajedno sa svim trima mramornim oltarima i preuzeto iz katedrale sv. Justa u Trstu«.

Rojalistički oklopnici bili su mu za petama, u toj istoj maloj, tihoj, zaboravljenoj Crikvenici, gdje je uzrujana masa tražila da se govori sa balkona (...)« (»Borba«, Zagreb, 1 - 3. svibnja 1954).

U zaboravljenoj kazališnoj publici tada je nastala prava pomutnja, dodatno pomognuta i hladnoćom, zbog koje su vidno uzrujani počeli nazivati taksije kako bi se prebacili do svojih odredišta.

Tu, u toj zaboravljenoj, nepristupačnoj delti, sakrivenoj od svega ljudskog što bi je zagadilo i okužilo, tu, u drvenoj kolibi, Hana i Durmo su vidjeli i osjetili više sreće u tri-četiri godine svog života nego Smailbeg u svojim dvorima za čitav život.

U selekciji igranih filmova interesantna su Braća koja prate priču dva brata, ideološki potpuno različita, koji pokušavaju nadvladati svoje razlike nakon višegodišnjeg izbivanja iz međusobnih života dajući realnu viziju Izraela iznutra i njegove percepcije iz vana. Rabinova mačka animirani je pustolovni film snimljen u danas od mnogih velikih studija zaboravljenoj 2 D tehnici a prati bizarnu potragu za izgubljenim afričkim gradom.

RAOUL GOLDONI je zidnu sliku napravio u staroj i zaboravljenoj tehnici enkaustike, koja se danas gotovo ne koristi KUSTOSICA ANA PANIĆ otkrila nam je da je na drugoj strani hola u Muzeju istorije Jugoslavije, nasuprot Goldonijevom radu, također bila zidna slika, koja je prikazivala kartu svijeta s obilježenim Titovim putovanjima. U to vrijeme u Muzeju 25. maj nalazili su se pokloni koje je Tito dobivao od raznih predsjednika, premijera i kraljeva, pa se pretpostavlja da je bila izrađena zato da se već na ulazu u cijeli kompleks naznači sadržaj muzeja, ispričala je Ana Panić dodavši da se danas više ne zna autor te druge zidne slike. Zapravo je bilo logično da su s jedne strane ucrtana Titova putovanja, a s druge borba za oslobođenje od klasnih neprijatelja kroz povijest, od Matije Gupca i Stubičke bitke do prizora iz NOBa, koji su se kao motiv često koristili u umjetnosti bivše zemlje.

Ovako još samo na ponekom starom stablu u parku našeg mladenaštva stoji urezano srce i dva slova koje o već odavno zaboravljenoj ljubavi tajnu čuva.

No unatoč redateljevoj pomalo zaboravljenoj karijeri, producent i suscenarist Will Smith inzistirao je na tome da upravo Shyamalan režira njegovu viziju.

Nekad sam mislila da ću vječno pripadati zaboravljenoj ljubavi.

na prolasku kroz davno začaran san presvučen sedefastom tamom negdje na zaboravljenoj granici bola i čežnje nađoh ga ponovno

U strahu da ih Loini roditelji ne pronađu i razdvoje, ona i Lukas najviše vremena provode u napuštenoj i zaboravljenoj kućici ronioca bisera, sakrivenoj u nedostupnom, skrivenom dijelu sela.

' Arular ' nije hip-hop album, ali se vraća njegovoj već zaboravljenoj " uradi sam " estetici.

Pokojni sportski novinar Ivo Petranović prije nekoliko godina pisao je o jednoj zaboravljenoj obljetnici.

Japanski coupe, utemeljen na jednostavnoj, ali već pomalo i zaboravljenoj formuli s motorom sprijeda i pogonom straga, mami osmijeh na lice.

Nije potrebno ni spominjati da se ovdje uglavnom toči samo pivo, no ako baš poželite nešto bezalkoholno, konobar se možda i potrudi pronaći to na kakvoj zaboravljenoj polici.

Trinaesti plakat, koji ima posebno, centralno mjesto na izložbi posvećen je Zdravki Krstulović, prerano preminuloj i prerano zaboravljenoj splitskoj filmskoj, kazališnoj i televizijskoj glumici.

Pisao sam toga dana o zaboravljenoj magnoliji.

U siromašnoj i zaboravljenoj Zagori svako novo radno mjesto doživljava se kao životna prilika pa se ne biraju sredstva da se do njega dođe.

Vijest da je Apple zainteresiran za NFC tehnologiju za budući iPhone nije novost, no nakon dugo vremena portal 9 To5Mac nam donosi neke nove informacije o već pomalo zaboravljenoj temi.

Ove godine htjeli smo da naše sestre koje su vrsne vezilje pouče mlade u ovoj sve više zaboravljenoj vještini.

Da netko ima " čipove za idućih 10 godina " nebi imali drvenih maketa, odgađanja od 6 mjeseci dok konkurent pobire vrhnje i potom, unatoč tome odgađanju, nakon izlaska - failova kakav se npr. dogodio sa prvom generacijom fermija, pa su na vrat nanos popravljali, mijenjali i optimizirali arhitekturu i npr. gtx 460 je tako bila popravljena arhitektura od one koja je bila u npr. zaboravljenoj gtx 465. " čipove za idućih 10 godina " nemože se imati

Strpljenje i preciznost prije svega, daju posebnu ljepotu i vrijednost intarzijama, starom zanatu, zaboravljenoj tehnici izražavanja.

Za par minuta, crijevo je hučeći krenulo u pohod po toj Zaboravljenoj zemlji.

Dvojak podij, kao u davno snimljenim filmovima ili nekoj skoro zaboravljenoj mladosti.

Fuksas je opisuje kao »emotivno angažiranu sekvencu, dvostruko višu od pročelja izložbenih hala, koja daje novi identitet zaboravljenoj gradskoj zoni«.

Nasuprot takvu stavu diže se herce govački Mojsije, fra Didak Buntić, očajan zbog gorke sudbine svoga naroda, ali u isto vrijeme i prkosan i odlučan da pod svaku cijenu obra ni život u zaboravljenoj pokrajini, u kojoj je desetcima tisuća visio o tankoj niti.