Pritom se Nolan izrazito upućeno probija kroz slojeve snova i stvarnosti, žonglirajući nadstvarnim kroz neprikriveno metaforičko i ironiju, umješno kreirajući visoku tenzičnost i suspense; sve to korištenjem morfoloških figura starogrčke mitologije opisujući odiseju svoga junaka odgođenog povratka domu, svoje sanjane svjetove kupajući Lethinim zaboravom, junakinju nazivajući Arijadnom, nositeljicom ključa (ili preciznije, niti) za izlazak iz mandaličnoga kozmogramskog labirinta svijesti, sna, podsvjesnog uma, pri čemu takvo inicijacijsko iskustvo Doma Cobba (suvremenog Tezeja, Herakla ili Jazona) biva nalik potrazi za Zlatnim jabukama u Vrtu Hesperida ili za Zlatnim runom u Kolhidi ovoga puta to je borba protiv vlastitih antitijela, utjelovljenih u pokojnoj supruzi Mal (još jedan motiv vrlo nalik onome u spominjanom Otoku Shutter), čije ime evocira malevolentnost, zloćudnost, nepravilnost mentalni ekvivalent antitijela kod spavača (i tu se ostavlja mjesta raspravama, budući da dotična famme fatale biva doslovno zaključana u podrumu najdubljoj podsvijesti junaka).