Evo, doista su rijetki blogeri kojima zabranim pristup - takvi doista trebaju pretjerati svojim bezobrazlukom i nekakvom izopačenošću svojih komentara... Mislim da će se svaki pristojan bloger, složiti sa mnom... Prema tome, draga Mod, (što god taj tvoj nick značio, čini se da si dovoljno inteligentna da shvatiš poruku - ne branim pristup pojedinima od tvojih novih blogova, već Tebi - kao osobi sumnjivih moralnih i dr. kvaliteta, čiji komentari mi idu na živce, i ne želim njima opterećivati niti sebe, niti druge svoje dobronamjerne čitatelje, bez obzira kakve stavove oni imali, svatko je slobodan iznijeti svoje mišljenje, na mom blogu, sve dok ne pređe granice bezobrazluka i svojevrsnog virtualnog maltretiranja... Tvoji komentari su mi ružni, sarkastični, cinični, ironični, psihodelični, a tu su sve (ne) ljudske osobine kojima se iz dubine duše protivim, i želim da ih bude što manje bilo gdje u životu, a pogotovo ne na mom blogu... Imam pravo na vlastitom blogu odlučiti tko mi je nepoželjan, a to si trenutačno - Ti.

pitaj boga zakaj ja uvijek nadrapam... djeca su spavala kod tate, ja sa sogoricom popila kavu i dosla doma oko 23... uzela telefon u ruke, da prije spavanja cujem malog... nazvao me, i mi smo pricali o svemu... kad nakon par minuta, bez kucanja, bez rijeci, u sobu uletava moja mama i pocne me vrijeđati... i mene i telefon... ne smijem se sluziti njenim telefonom.nije bitno kaj je on zvao, nije bitno kaj nikom ne smetam dok pricam, nije bitno kaj ce on cuti kak me mama vrijeđa... bitno je da je telefon kupila ona... zakaj? nemam pojma... sad si sve mislim, mogla bi kupiti svoj telefon, pa cu se moci sluziti njime... ili cu onda biti u njenoj prostoriji i udisati njen zrak, pa opet nece biti dobro... mogla bi ja njoj zabraniti internet, jer ja sam predala zahtjev... ali, ona je kupila komp... i opet, net je preko njenog vrazjeg telefona... da joj zabranim da ljubi moju djecu? e onda bi tek nadrapala... ali kaj cu, one su jedino kaj je moje... cak sam i auto kupila na njeno ime zbog rastave, pa ce jos malo reci da nesmijem voziti NJEN auto... zbunjena sam... ipak je ona MOJA mama, pa kaj nije onda sve zajednicko? pozdrav od tuzne vile...

Zakonom da ga zabranim, iz kalendara izbrišem.

Iz pisma jedne mame: " Djetetu su 2,5 godine, inače je drago i mirno, no čim mu zbog nečega prigovorim ili mu nešto zabranim, pada na pod i počinje udarati glavom, rukama i nogama o sve... nastavak »

Ajme gđo Snježana, ajme i kuku, dođe mi da vam zabranim javljanja u ovom našem pravokutniku

Postojala bi pravna mogućnost da ih ja dektretom zabranim jer su bili protuzakoniti kad su uvedeni, ali meni nije ni na kraj pameti da to učinim.

Razmišljam o tome da anonimcima zabranim igranje ove igre (mada bih ih uključila u ostale nadolazeće postove), ali razmislit ću do objave posta.Krenimo.

South Dakota - umirovljeni policajac od tad 77 godina - biker koji voli rhytm blues and ragtime i ima tri kceri bikerice i hrpu unuka kojih sam isto imala slike - svi su redom bikeri i idu cesto na smotre, koza, zakovice i veliki motori a zadnji koji je magarac (jedan od supruga) mora voziti trailor s klincima unutra i svim potrepstinama za klince - taj tip mi je rekao da zabranim kceri slusati Eminema zbog nakaznog vokabulara koji zagaduje mozak.

jel neko zna neku stranicu da registrujem svoj site i da dobijem licencu tako da zabranim neovlasteno kopiranje postova i drugog materijala s mog sitea plzz ne trazim nista posebno trazim nesto jednostavno i besplatno;) dok vi odgovorite ja cu da: gitara:

pušač sam koji puši samo izvan kuće, u kući zabranjeno (zbog djeteta i zbog toga što kuća brzo poprimi miris pepeljare)... pa ako ja sebi, pušaču, zabranim pušenje u kući što ne bi nepušači imali pravo na prigovor. sjećam se kad sam za posjeta americi kupila šibice s natpisom; at least I can still smoke in my own car bilo mi je smiješno, ali čini se da je tendencija da pušači završe upravo tako

Kad je napunio godinu dana počela sam sumnjati u sebe.Trudim se biti dobra majka ali svakodnevni izazovi uvijek me natjeraju na preispitivanje jesam li zaista dobra majka.Jer prohodao je tek sa 15 mjeseci i kasnije je i propuzao i zbog toga sam krivila sebe.Dozvoljavam mu da mi mrsi kosu, a to zna čupati kad mu je potrebno da se mazi ili traži sigurnost.Ljuti se kad ne dobije šta želi i plaće do besvijesti.Igra se samo s autićima a druge ga igračke kratko zainteresiraju uz moju pomoć.Kad mu nešto zabranim " Ne " što ne smije on mi je nasmije i zna da ne smije, on izaziva, a tek su mu dvije godine.A učenje na kahlicu je odgođen za dogodine jer se je opirao da sjedne na nju uz mnoga objašnjenja i pokazivanja.On je sam za sebe opasnost i kad ga pazim i čuvam.Nekad imam osjećaj da ću izludit o brige o njemu uz mnogobrojne obveze i posao.

Možda da je odvedem negdje u izolaciju na selo, ukinem joj gledanje tevea i zabranim pristup internetu jel vama ikad tako nešto monstruozno glupo palo na pamet?

Zbog konstantnog vrijeđanja pojedinaca na ovome blogu u posljednje vrijeme, proveo sam u djelo svoj raniji plan da zabranim komentiranje anonimnim komentarima.

Bilo je dovoljno da im zabranim ono što želim da naprave - pa da s velikim veseljem naprave " obrnuto ".

- Moja starija kći ima 16 godina a budući da ja nisam svjestan toga, onda mi, kada joj zabranim gledanje nekog filma, kaže: " Tata, ali ja već imam 16 godina, sada ih mogu gledati, ne trebam tvoje dopuštenje. " Malo se uplašim kada mi ona, ili čak moja mlađa kći, kaže kako su njihovi prijatelji već pogledali gotovo sve moje filmove, a one ih ne smiju gledati.

Nemam namjeru da ti zabranim komentiranje mojih postova, kao što sam već napisao, ali sam očito džabe to napisao.

budi dobra ako ne želiš da i tebi zabranim pristup portalu.

Ako pašu jedno drugome, tko sam ja da im zabranim brak?

Pitanje: što ja kao pojedinac mogu učiniti, osim da zabranim crtane?

4. Poribimo jezero najmanje sa 5 - 6 tisuća komada amura težine 1 - 2 kg te zabranim

Često za spot preporučim lagani make up ili ga totalno zabranim - jer mi je tako rečeno.

Ako već ne mogu uživati na poslu, tko sam ja da si zabranim uživanje u ljubavi?

Uh,.... kako bi volio da imam moći da svima sličnima, kako bliže tako i dalje licemjererima zabranim svaki pristup rezultatima nauke koje sada drsko i najvulgarnije besramno koriste brabonjkajući kao Laudatić, pa neka se lijeće puštajući jedan drugome krv i moleći Zdravomarije

Ja da zabranim mojoj kćeri dopisivanje s generalom?

Osobno, kao liječnik, borim se da moji pacijenti prestanu pušiti, ali tko sam ja da nešto zabranim.

Znam da vam to ne mogu zabraniti, a i ako zabranim, napravit ćete, ali onda me barem poslušajte.

Ako se taj trend, recimo, proširi na osnovne i srednje škole u Splitu, mene zanima da li će slušanje tih predavanja biti obvezatno, a ako bude, koje ću sankcije ja kao roditelj snositi ukoliko zabranim svojoj djeci prisustvo na tim predavanjima?

Osim toga, licemjerno bi bilo da nakon toliko zahvata kojima sam se sama podvrgnula, zabranim kćeri da ih ona napravi - kazala je stvarna Barbie.

dobit će te obojica po picči a kako ste se ponašali poslije koncerta razmišljam da vam zabranim ulazak na sva događanja u mojoj real time organizaciji.

ne volim se nikome uvlačiti, a ne volim bogme ni kad se mene uvlači. blog mi je bio super fora, zamišljen je krasno, moreš nekaj reći i u situaciji kad te nitko ništa ne pita, što je situacija uobičajena u nas Hrvata. dakle, napišeš nekaj i otvoriš prostor da se netko na to osvrne. u sve to ulaze i komentari komentara što ponekad komentiranje onog kaj istreseš pretvara u prepucavanje nevezano za ono kaj istreseš. osobno prostor komentara shvaćam kao prazan zid za kojim sline grafiteri i nikad me nije previše diralo nikaj, uključujući i mlade budale koji su pod anonimnim krinkama srali meke stolice, i blogere kojima je spika podbadanje većma neduhovito. mene su uvijek zabavljali duhoviti komentari, a duhovitost je u svom korijenu dobronamjerna. nije prvi puta, no nedavno me kontaktirala blogerica luki koju doista pogađa što je se i preko moga bloga vrijeđa. posljednja u nizu komentatorica je izvjesna turimtikitu. žao mi je što luki to tako pogađa, jer velim, koncept bloga je takav da pristajemo na izloženost blogerskoj javnosti i uvijek se tu nađe i netko tko je jednostavno takav da njegovi komentari nisu kak bi mi zagorci rekli konstruktivni i ne odnose se na komentiranje posta već hvataju priliku podjebavati osobu i tu je priči kraj. dakle, ništa novega na ovijem prostorima. sitne jebačine oduzimaju energiju dok se velike događaju pokraj nas. stoga, nakon četri leta, nakon lijepe ovisnosti i nekoliko izuzetnih osoba koje su se postvarile i izvan bloga, meni je pukel film. jer mi je dano do znanja da posredno nekog vrijeđam, a to ne bi štela nikako. zato sam odlučila da prvo zabranim komentiranje vama, a potom da zabranim pisanje postova sebi. to ne znači da vam i dalje ne želim sretan Praznik rada