19.01.06 dosta sam paranoicna u metrou, dosta tipova koji nose ruksak i tamnije boje koze me je malo trta, zamislim da je terorist i da ce za svaki tren explodirat.jednom sam cak izasla na sljedecoj stanici jer mi se jedan arap cinio sumnjiv, a covjek ni kriv ni duzan. previse ja zabrijem.. hm danas mi nije bas dobro, mislim da sam se razbolila.. a i u glavi mi se vrti od terpentina.. jucer smo ja i dragi isli na aerodrom snimat.. on je kupio projektor pa sad mozemo gledat filmove kao u kinu..:)

Čak zabrijem sa frendicama i to svaki put bez problema A ja odma skužila da mi to prilika i dođem ja na to: Ma šta fali brijati s curom?

a da za pocetak pocnes voljeti sebe i svoje osjecaje i svoju facu i tijelo i da postanes sama sebi zgodna i komad pa da od tuda krene ideja u mozak da mozes takvih kretena na tovar naci, ali ako te ne drzi kao kap vode na dlanu nego te tretira kao zaljubljenu glupacu mozda bude bilo lakse? meni je: ne zna: ja si odmah zabrijem koji k si on umislja peder idiot nije mi do koljena i bude mi lakse: D

Je, ne mrem se suzdržat da ne zabrijem u filozofiranje.:) Ne zamjeri

Javlja mi se bivša i ima izljeve ljubavi i ja joj uzvratim, onda kada mi dođe i imam priliku zabrijem s ljudima.

S njim sam bila prvo mjesec dana.. Nakon toga je usljedila depresija, i s moje i s njegove strane... Znate kaj je on napravio?? Popio je 30 tableta...... Htio se ubiti.... Ali mu nije uspjelo... Valjda se sjetio kako mu ova ljubav može biti prolazna, tako da mu se ne isplati raditi takve gluposti... Priznajem, i kad nam je dobro krenulo, da se pomirimo, ja u blizini njega zabrijem s drugim dečkom.. Griješila sam.. Ali, on, kao da mi je bio neka vrsta zamjene... Onda je opet sve bilo u redu, nekek smo poboljšali odnose... Pa opet gluposti.. I ono s njegovog rođendana (samo kaj on još uvijek to neće priznati.. hahaha.. a kaj onda... uglavnom, to vam neću reči, ispala bi neka kuja.. iako već pola Jaske zna...).... Nakon toga, rekla sam mu taj rezlog... Kod njega se dogodila nevjerojatna promjena... On je sa svima pričao, smijao se, zabavljao.. Na licu mu se vidjela promjena... Tjedan nakon toga, ujedno i posljednju subotu prije kraja školske godine, bili smo skupa....... Krenuvši s onom nezaboravnom noći... Bili smo zajedno.. Ljubili se... Mazili.... Nešto neponovljivo... Dao mi je jednu noć koju nikada neću zaboraviti..... I onda.... Opet.. U mom srcu promjene, ništa mi nije bilo dovoljno.. Osjećala sam da to nije to.. Kao da ga nisam imala i kao da on nije imao mene... Sve je bilo čudno... On je bio ljubomoran kaj sam se dosta družila s jednim odličnim frendom, koji se prije mjesec dana zanimao za mene... Sve ga je smetalo.. Makar ja to tada UOPĆE nisam skužila.. Ali je onda uslijedio događaj koji mi je potpuno otvorio oči... On je nju poljubio 3 puta u usta.. Moju najbolju frendicu.. NAJBOLJU.. Gleda je... Na bazenima je masira.. Mazi.. Stalno je s njom... Kao da se bojao mog dodira... Kao da se bojao bilo kakvog kontakta sa mnom...... Ne znam dalime želio učiniti ljubomornom, ili mu se ona stvarno sviđa?????... I kad sam pomislila da sam to nekako prestala osjećati, nazove me moja odlična frendica koja mu je susjeda, i super s njim, kao da mi mora nekaj reći.Da ga je pitala jel me još voli, a on je rakao NE.. I to sigurno.. Tog trena me je nešto dotaklo... (Vidi ovaj tekst ispod ovoga, to sam pisala kad sam to čula od te frendice.) Ne mogu opisati te osjećaje.Kao da sam navikla da me voli, i makar je njega ne voljela, kao da mi je čudno kad on je rekao da me ne voli više.Možda stvarno zvuči glupo.. Ali je istina..... I mislila sam kako se moram pomiriti s tim, jer uskoro odlazi u Zagreb u školu, i više ga neću moći viđati, makar sam htjela.. Ali onda saznam da će tu u Jasku u gimnaziju, i onda ipak u ekonomsku sa monom Možda sam i skrivala tu sreću pred svima... Nekako nisam htjela da znaju da mi to odgovara... Al bi mi bilo teško biti blizu njega još 4 godine... Al opet on kaže da ipak neće u ekonomsku.. Sad na kraju ništa ne znam.Sutra su rezultati.

dok čekam tramvaj zabrijem na izloge... bravo mile

Koliko god zvučalo banalno vrijeme sve liječi, ja sam voljela i još uvijek volim jednog dečka koji ima drugu već 2 godine.... sad.... još mi period s njim nije do kraja završio, ali kad ga ne vidim bolje živim.... zabrijem si da je muška svinja i tak funkcioniram iako mi nekad taj sustav zakaže.... a sad... svatko ima svoj " recept " za tugu i bol....

dodouprolazu-jednom za svagda (da vise ne moram gubiti vrijeme na ovom threadu): da si ti iole educiran znao bi da se doktorat ne stice samo iz humanistickih znanosti vec i iz tehnickih, te da za takve nije potrebno pisanje dizertacije niti citanje milion knjiga vec se sastoji od jednog projekta veceg obujma, a u tehnickom opisu projekta apsolutno nije bitna niti gramatika ni pravopis, no moj projekt nije na kraju krajeva tema ovog threada.a statistika je statistika i vrijedanjem mene sumnjam da ces ju moc ' promijeniti.ako iznosim nesto, to nije iskljucivo moj misljenje vec nesto sto se bazira na onome sto sam negdje procitala.a ponavljam, nisam ja pocela sa nazivanjem ljudi primitivcima, prema tome...... i opet, statistika je analizirala koliko se brakova raspadne, a da su ljudi prethodno zivjeli zajedno, a ne govori o ljudima koji nisu nikada ni stupili u brak, dakle ne znam sto te to toliko uznemirilo... a moje iskustvo je slijedece: dok sam hodala sa deckom nista me nije moglo sprijeciti da ne zabrijem sa nekim sa strane ili da ga jednostavno ostavim kad mi se " spuhne ", no od kad sam u braku to mi vise ne pada na pamet...... no, fakat mi se uopce ne da vise raspravljati o tome, strasno je zamorno.ne kuzim otkud potreba nekih ljudi da se pljuje po onima koji imaju drugacije misljenje

Na stranu to što će biti big deal ako upadnem na to (iako ne smijem tako razmišljati jer neću odustajati dok ne uspijem.znam da ima puno drugih alternativa za ovo, ali kad ja zabrijem, baš zabrijem.)

aaaa ne, kad ja nesto zabrijem nema tu ispravka i promjene mišljenja. tako je i tako će biti. kao u ljubavi, kad volim volim, volim do kraja i cijela i nema pola pola, ne za dvojicu.

veci dio posta posvetiti jednom prijatelju kojeg sam premalo vidao, premalo mu pisao i premalo ga zvao i zbog toga mi je zao (rima non intentional). necu komentirati njegove postove nego cu neke njegove izjave iskoristiti kao ideje za svoja zdvajanja. u jednom postu covjek pise o samopouzdanju i o tome kako mu je bed uletiti curi... meni osobno (kako glupa fraza, meni osobno... pa ako je meni normalno da je osobno... probajte reci tebi osobno) nije problem uletiti curi ali volim kad mi cura uleti... ne znam zasto, to mi je simpaticno. ako mi cura uleti veca je mogucnost da budem s njom cak i ako mi se ne svida. no, ne znam kako kod vas ali ja nit jednu vezu (od svojih desetak, ne znam tocno, izmedu 7 i 9 (kako je deset izmedu sedam i 9... hm)) nisam poceo tako da uletim curi. hocu reci one price kad vidis curu pa se trudis oko nje, saljes joj poruke, zavodis.... meni se to nije dogadalo... dogadalo mi se da na taj nacin zabrijem s curom ali nikad prohodam. sve moje veze dogodile su se slucajno... iz situacija koje nikad ne bih nazvao potencijalno vezonosnima. jednom smo se vozili u autu, ja na suvozacevom sjedalu ona iza mene... ona ispruzi ruku i udre me po glavi (ja sam i danas uvjeren da je bilo slucajno) kaze oprosi i premjesti ruku. ja naslonim ruku na prozor... nekih 20 cm od njene i od tresnje auta ruke nam se spoje-bili smo skupa 6 mj jednom se vozim autobusom (najluda veza u zivotu), vidim curu, pogledamo se, izademo na sljedecoj stanici i jednostavno nastavimo hodati zajedno... hodali smo 6 mj. jednom sam na tulumu kod najboljeg prijatelja pizdio sto nemam s kim zabrijati, on mi je nesto sredivao ali nije uspilo... sto je dalje bilo ne znam ali probudio sam se u krevetu s nekom curom... u njenoj majici (nikad nisam imao hrabrosti pitati zasto) bili smo skupa 6 mj. kad sam dosao na faks radili smo bestgrapher, matematicki program, nas nekoliko koji smo ga kuzli smo se organizirali i davali instrukcije... slucajnim odabirom kod mene je dosla jedna cura s kojom sam skoro cim je usla u sobu zabrijao i bio s njom 6 mj nakon toga (notice a pattern?). na jednom rodendanu svirao sentis, ja nisam imao s kim plesati pa sam pitao prvu curu do sebe, rekla je da sam joj bas dobro dosao jer sam joj odgovarao po visini, sljedeci sentis mi je opet bila najbliza, treci sam nekako instinktivno potrazio bas nju... 4 mj. gledali smo tv kod prijatelja i na kaucu je sjedilo par ljudi, bilo je jedva mjesta za mene... stisnuo sam se u kantun kraj jedne cure, ruke su nam se spojile... 3 mj. ekskurzija (osnovna skola) zove mene netko u sobu (hotelsku, ne) na telefon i kaze da se ana iz splita zanima za mene (s obzirom da je to bilo vrijeme kad sam se taman smirio nakon raznih ratom uzrokovanih seljakanja, jedva da sam znao i sto je split a kamoli tko je ana). taj poziv sam dobio prvi dan... negdje treci dan netko zove na tel. javlja se moj cimer i kaze da moramo odniti fen nekim curama na katu ispod. dosli mi tako u sobu, upoznajemo se... pogodite kako se jedna od cura zvala.... 2 mj. (ova veza nije produkt slucajnosti ali nije ni mog truda pa...). za ostale veze se ne sicam... bile su kratke i nevazne. anyway, meni se veza nikad nje dogodila kad sam htio da se dogodi... jednostavno bi se dogodila... zato seat back and relax ili jos bolje let them do the work. ovdje sam iznio dosta osobnih detalja (bar po mom misljenju) ali to nije bed jer vecina onih koji ovo citaj ne znaju tko sam, a one koji znaju smatram uzim krugom ljudi koji i tako znaju (ili mogu saznati ako zele) sve o meni. a znam da ce jedna cura ovo citati sa velikim zanimanjem:) evo ovo ti je da me ne pilas da ti pricam kad se vidimo.

Bude i onih na koje malo zabrijem, ali ih nekako prirodno selektiram.

kak malo čovjeku treba kad se nečem nada, pa to je za ne vjerovat nepoznati bloger mi napiše da ću ju vidjet u podne i ja si zabrijem kak je to super i kak će se baš to i dogodit - a jebiga kad baš to i oću. tjulip, imaš ti neke nadnaravne moći? oš mi bacit grah? u vugla hehehee;) tjulip, još jednom tnx. za komentar:)

.... evo ovak ' praff da ti velim: najbolji predsjednik bi bila - ja. zašto? vrlo jednostavno: pametna sam, obrazovana, nepotkupljiva, direktna i isključiva; u mom timu savjetnika bi bilo par likova ovdje s politike, frederic kao najobrazovaniji i najsuvisliji lik i have ever met, na prvom mjestu, ono, desna ruka i da me drži pod kontrolom da ne zabrijem previše; onda

odahnem ja kaj sam ga se riješila i uđem u london pub. za stolom kod samih vrata sjede neka 3 tipa i gledaju me. skroz su mi poznati al ne mogu se sjetit od kuda i zabrijem si nešto da me prate. požurim se dalje. za stolom nasuprot stepenicama za prvi kat sjede neki tipovi mafijoznog izgleda s masnicama i prignječenjima na glavi ko da su upravo pobjegli iz neke tučnjave. popnem se ja brže bolje gore stepenicama. tamo nema cura al za stolom sjede neki moji prijatelji. za okolnim stolovima ima puno ljudi a sve ženske osobe nose iste plave košulje na šljokice. sjednem ja na čelo stola prijateljima i Š koji sjedi do mene i jede juhu počne pričati kako se nešto užasno desilo u susjednoj ulici, neki lik je pucao iz pištolja ne nekog drugog. ja gledam kroz prozor i vidim 3 policajca kako stoje pred vratima i kontroliraju ko ulazi. odjednom vidim onog charlija kako ulazi pored njih u london pub. oh ne

Vidim da će večeras biti ispovijedanja.: brukica: Nekada zabrijem, istina.

U takvim trenucima uvijek se zabijem u neki zid i glumim gljivu ili ako bas moram ici medju ljude zabrijem u glavi da sam jedan od Simsa kojeg je neki zli player doveo u takvu situaciju, pjevusim nekakvu melodiju u glavi, glupavo se smjeskam, jedem sendvice i sve je tako " cheeky and cheery ".

Možda me stvarno pukne pa zabrijem da mogu letjeti i onda se bacim s krova i padnem susjedu Anti na balkon i onda me njegova žena zatuče kloferom za tepihe jer sam im u padu polomila petunije.

Evo naprimjer, izadjem van i upoznam super tipa, zabrijem s njim, nazove slijedeci dan, lijepo se provedemo setajuci, posevimo se navecer... i sutradan ga slucajno nazovem a on meni da se sprema za Austriju jer on mora radit bla bla bla... i sta ' s ti sada?

Tijelo mi trne po čitav dan, srce lupa ubrzano (ili to ja tako zabrijem:), u početku nisam uopće mogla zaspati jer sam se bojala da ću umrijeti.

Ponekad se probudim pa " zabrijem " da ću do Kaptola na kavu, samo da zvcnem moju plavušu, pa da se zaletimo.

Pa jebate, ja imam 27 godina i dan danas slušam metal, pa čak sam i svirao u jednom black bandu, pa mi ne bi palo na pamet da zabrijem na agresivu il ' kaj već.

Sebi i svima oko sebe govorim kako sam ful zaljubljena u mog gitaristu.... dobro... i u mog bubnjara i kako jedva čekam da ga (ih) vidim (što je u potpunosti točno) i onda jednom nakon sto godina izađem van i zabrijem s ovim jednim dečkom.Uf

A samo dan prije toga sam se preko sestrične čula s gitaristom (lik je razbio mob, pa sva komunikacija ide preko moje sestrične) i rekao mi je nešto tako slatko i ja sam onda sva onako bila happy i onda sam jedno 10 minuta gledala njegovu sliku i molila Boga da mi sljedećih tjedan i pol dana prođe što brže, jer onda odlazim kod njega i bit ću tamo 15 dana, a ne samo 3 kako sam planirala i onda paf... ja zabrijem s nekim drugim.

oš da mu ja?: cerek: ja sam brutalna, samo zabrijem da je to za njegovo dobro i nemam milosti: rofl:

Sad, i kad bih htjela nešto reći, uvijek je nešto-previše očiju/ušiju, kontanje kakva će biti reakcija, što ako sam si ja nešto zabrijala (a uglavnom si zabrijem:), a opet, s druge strane nešto mi se često mota po glavi.

" Isović " mi je jednom prilikom rekao " tek kad budeš zadovoljan svojom samoćom moći ćeš tražit nešto pravo. tek kad netko bude dovoljno dobar da odbaciš samoću kojojm si zadovoljan, moći ćeš s tim nekim tražit ono pravo ". ovo nije doslovan citat... tko bi se više sjećao. al to je bilo uglavnom to. nemam pojma jesam li zadovoljan samoćom. ali par stvari zam... ponovo sam onaj stari... blago isprazan, smiren, nabrijan na posao, blago hiperaktivan i jako kreativan. čak mi se i crta. rijetko mi se crta. i vidi se da mi ide... barem bolje nego ikada. jebat ga kad nisam talentiran. brijem si počet učit klavir. to mi je preopako. nemam pojma jel zato što me to uvijek privlačilo, ili zato kaj su mi " maksim mrvica " i onaj klinac iz one serije o neurologu koji je nakon smrti žene ošo u pripizdinu prakticirat opću medicinu, totalno mračni likovi. brijem da nije potonje. nikad se nisam poistovjećivao. barem mislim da nisam. eh da... zašto ne pišem blog onak često koliko sam mislio... pred 2 tjedna sam, pišući neki tok misli ili nekaj takvo, nesvjesno počeo pisat nekaj dugačko. roman ili nekaj takvo. neam pojma kaj će bit od toga... vjerojatno ništa, kao i od većine stvari na koje zabrijem pa se ohladim. uglavnom, umjesto pisanja bloga, tekstova i ostalog, zapisujem ideje za ta slova na papiru. odnosno isključene dijelove snopa elektrona na jako osvjetljenom staklu. kako bilo, to mi je gušt. brijem da bu dobro. ako niš drugo, onda barem simpatična nakupina namagnetiziranih čestica metala na metalnoj... pardon staklenoj ploči (imam novi disk). sljedeći citat se ne veže na mene, nego na taj izdrk kreativnosti u folderu tekstovi/moji.

Preuzmem ja novi mic i oko mi zapne na njegov redni broj 07 što me je automatski ponukalo da zabrijem na Jamesa i njegove gadgete.

I taman si zabrijem kak bu jeebeno