I ona, nakon što je pogledom prešla dvoranu, zabuljila se u njega.

Naglo se okrenula i zabuljila pravo u mene dok joj je lice gorjelo.

Zabuljila se u točku na njegovom licu, negdje na rubu gornje usne, i samo je šutjela, zbunjeno.

Ko svaka prava picka odmah sam uocila da je vozac zgodan i zabuljila se u njega blesavo.

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Stajala sam i zabuljila se u jednu točku na zidu, jer nisam znala gdje sam ga stavila, kako se javlja, niti kako se gasi.

Bus je rasprodan 11 dana unaprijed. ", rekla je ona i zabuljila se u mene.

Već je bio pao dosta mrak, Azra se zabuljila prema šupi.

Zabuljila se u jedan skupi kaput.

I opet se zabuljila u cifre.

Taman kad sam htjela umrijet od smijeha, skužim da nas je čula prodavačica i užasnuto se zabuljila u njega.

' Stoka u oborima, čuvši buku vlaka, dokasala je do ograde i zabuljila se u vlak.

Hoćeš me pustiti da ti pomognem ili ne? zabuljila se u mene očekujući neki veliki odgovor.

Ali uspila sam koliko sam luda i koliko sam se zabuljila vidit onaj sivi trag gdje se treba pojavit, tj dio koji reagira na hcg

Nije naročito lijepa; zabuljila se u mene prodornim pogledom; ipak, nešto je prekrasno u njoj.

Sjela sam kraj nekog para i zabuljila se u prazno kad odjednom: " Goobledeegook Buenos Aires? ".

Stisla sam se do vodica i zabuljila u njega.

Baš se bila zabuljila u neki tekst na panou kad ju je netko odalamio laktom u rebra.

Zabuljila sam se opet kroz prozor, sad okupirana s tom temom

ja se zabuljila u ono za cd-eve [ ono puno žica i to ]... onda... ono je počelo lebdjeti... majke mi mile

Sjela sam u prvi slobodan kupe i zabuljila se u gomilu trazeci Regulusa.

Netko me pozdravi, zabuljila sam se zbunjeno u tu facu, izgledala mi je totalno nepoznato, kao jedan od brojnih prolaznika koji mi izgledaju tako identično, i opet si mislim, pa zaš me nepoznati ljudi pozdravljaju...

" Jutro " pozdravila me Scarlett. " Šta Grupne prostorije opet postoje? " pitala sam.Ona je kimnula glavom. " Dumbledore me zamolio da ti pomognem oko preseljenja. " rekla mi je. " A pa.. " promrmljala sam i ustala iz kreveta.Vrisnula sam. " ŠTA JE TEBI S MOZGOM? ". Bilo je 6 ujutro. " S obzirom da u 8 dobivamo rezultate ispita od prošle godine... " počela je.Vrisnula sam, opet i zabuljila se u nju. " Sedma smo godina, Rogue... Samo prošlogodišnji ispiti.Ove godine pišemo OČI. " obavijestila me Scarlett. " U da.. Ja sam chicken brain (pileći mozak) " nasmijala sam se i zgrabila svoje kofere i svog plišanog didla.. Debilno.. Dobila sam ga za 16. rođendan

Žena je zastala na trenutak, a onda se zabuljila u njegovo lice.

Zabuljila sam se u ekran i nestala - to maleno živi u meni, raste, njezino srce kuca.

ZVIJER SE ZABULJILA RAVNO U MENE, A JA SAM GLEDALA KAKO MU NANJUŠCI SVJETLUCA SVJEŽA KRV..

Sad više iživcirana nego prije, Buffy se zabuljila u svoju ljubav.

Vratila sam se na krevet i zabuljila se u Lauru

Kad je pos lije nekoliko minuta pred našom kapijom zatrubio bordo Fiat 1100 talijanskih registracija i iz njega istrčala nenajavljena teta iz Italije, u mene su se zabuljila dva para zaprepaštenih očiju staratelja.

Teta se zabuljila u mene.Ko ' da je vidla duha.Al nije.. " Hej teta " viknula sam i nasmijala se. " Ti nesrećo " rekla je teta.Uništila sam joj drugo vjenčanje.Proširila sam trač da je ona vara Garyja (njen 2. zaručnik, ex), a da Gary vara nju.Tek tol ' ko iz zabave.. A kaj ćete.. " Unutra " rekla je veselo.Ja i Martin smo bili u jednoj sobi