Kristina se uopce nije zacudila, sto je u stalici zatekla i svoju tetu, koja je marljivo mela drveni pod pomazuci tako Mariji i prala prozorcic, kako bi cudesni zvjezdani sjaj iz stalice sto jace prodro do svakog srca, kako bi svako srce zaculo nebeski pjev: Svim na zemlji mir veselje..., i slava Bogu Gloria, zaorila iz svakog srca i svakog grla, iz svega glasa