Evo me doista, opet u Ekvadoru, na svom starom " radnom " mjestu, medju nasom djecicom... Cini se da smo stvarno nedostajali jedni drugima... Cure iz internata su se zatrcale prema meni, u veliki grupni zagrljaj... I docekale sa svojim jos nerijesenim zadacama iz engleskog, iz matematike... Doista su me podsjecale na male ptice u gnijezdu... Djecica iz skole, i oni najmanji, iz vrtica, jaslica, od kojih neki tek sto su naucili hodati, svojim nespretnim koracicima zaputili su se prema meni, i kao da su mi nekako - neverbalno davali do znanja da se doista i ovdje osjetio moj " meksicki " tjedan... Sestra Gloria se nesto razbolila, a profa Nancy se udala i zatrudnila... Tako da me sve to iznenadilo, puno vijesti, novosti... A trebalo je mijenjati i jednu i drugu, nadoknaditi satove engleskog, informatike... Doista pune ruke, pravog misijskog posla... Te sam tek danas stigla dovde, ponovo vam se javiti