Zapita ih, dakle, namjesnik govoreći: Recite mi, mladići jeste li do kraja oćutjeli one muke, ili hoćete da vam ih još zadam, ako uskratite žrtvu bogu Marsu? Oni odgovore riječima: Dokle ćeš, namjesniče, obmanjivati sama sebe i ne spoznati Boga koji te stvorio?

Veli, čeka da mu ja zadam zadatke?

Zadam mu teme, dam brojeve telefona i napišem pitanja, veli on meni, a možeš li ih ti prije nazvati, jer si dobra s njima, meni se neće javiti na telefon.

Ne bi me bilo briga koliko primim, važno da zadam.

Jer ako si ja nešto zadam, bojim se da se ne isforsiram naglo pa da ne bi napravila samo još veću glupost.

Iako znam da je to puno (ali i nije) zadam si ponekad visoke ciljeve pa ako skinem i 5 zadovoljna sam

Renomirani časopis poput ovoga, koji se bavi aktualnim zbivanjima u kazalištu i šire i ima svoj prostor i čitateljstvo to si ne bi smio dozvoliti, a upravo zbog njegove važnosti i utjecaja, osjećam se obaveznim da mu i u ovakvim formalnim elementima zadam strože kriterije.

iako sam već rekao da neću više učestvaovati u daljnim diskusijama, jer je bezvrijedno MORAM ipak još na kraju da ti ZADAM konačni ŠAH-MAT i to tako što ću ti rasturit temelje tvoje nebuloze sa kojom nas tušiš cijelo vrijeme, i na kojoj gradiš neku svoju teoriju o Hrvatima u Bosni (iako, moram priznati, ti si samo djelomično kriv jer čitaš kako piše) a u DAI piše jedna rečenica za koju si se ti uhvatio kao pijan plota: [ I ]. Od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, jedan se dio odvojio, i zaposjeo Ilirik (Illurikon) i Panoniju (Pannonian), oni su također imali svoga neovisnoga kneza, koji je obdržavao prijateljske sveze, i to samo putem poslanika, sa knezom Hrvatske [/I ] A koja je, PAZI SAD, TOTALNO POGREŠNO ILI PREVEDENA (od strane nekog glupana, namjerno ili nenamjerno) ili INTERPRETIRANA (zlonamjerno, da bi on i takvi kao ti mogli da temelje svoje nebuloze) u čemu je caka-problem, slijedi objašnjenje, a pošto kako kaže narodna poslovica slika kaže više nego tisuću riječi slijedi prvo karta:

Uvijek sam bila najjača upravo u trenucima slabosti i to su moji trenuci slave, jer baš tada, kada protivnik misli da sam previše ranjena da ustanem, ja zadam onaj slavni filmski udarac, podignem se na noge i osvojim publiku, a u svom slučaju, publika sam zapravo ja.

Učenicima zadam ovakav pismeni zadatak: Objasni evolucijskim razlozima zašto pri doživljavanju svih osjećaja (pa čak i ljubavi) imamo simpatičku fiziološku aktivaciju Uglavnom imaju dosta poteškoća s razumijevanjem te teme i pismenim objašnjenjem.

Moj otac me podučavao kako ću se obraniti ako me netko napadne,:) i toga se živo sjećam; sjećam se kako bi napravio pesnice kao da boksuje, a onda bi rekao da i ja napravim od svojih ruku male pesnice a onda u napad:) Bilo je važno probiti se između pesnica tako da " neprijatelju " zadam udarac ravno u nos, a moglo je biti i bilo gdje drugdje (arkadu na primjer;)).

Zadam im zadatke koje tiho rješavaju, a za to vrijeme s Lorenom i Draženom prođem njihov dio gradiva.

Jučer mi je tražila da joj zadam nešto gdje će osjetiti bol.

Uvijek si zadam neku inspiraciju, bez obzira što to bilo, u datom momentu.

Od poljubca ili dva, makar mislio na cijelu prvu ligu, u gaće svršim ja, i zadam si novu brigu.

To je moje poimanje književnosti: mnogo udaraca koje zadam i onih koje primim.

Može se dogoditi i da si zadam prevelik cilj pa bih tada, ako očekivani rezultat nije postignut, bila razočarana, dok ostvareno vrijeme uopće ne mora biti tako loše

Mogu ih štedjeti, primjerice, tako da otvorim neki račun i zadam trajni nalog da se taj iznos svakodnevno skida, a ja zauzvrat neću popiti kavicu u kafiću ili ću smanjiti pušenje cigareta, ili ću kraće pričati na telefon, svaki drugi dan održati, primjerice, sat instrukcija iz područja u kojem sam dobar, ili ću se ponuditi u susjedstvu za košnju trave ili ću kombinirati smanjenje potrošnje i dodatnu zaradu.

Svaku večer si zadam zadatak da virnem ovamo, ali navečer, nakon svega, budem toliko umorna da jednostavno zaspim.

A luda mala ne zna da time što kaže da joj je teško, da time samo sebi pravi medvjeđu uslugu jer me onda više pali da joj to povremeno zadam.

Nakon posljednje dvije vježbe obično zadam da napišu kratki sastavak u kojemu trebaju upotrijebiti tako odabrane riječi.

Naime, što god mu zadam da printa on pušta samo isprekidane crne linije.

Stoga danas, kada imam (skoro pa-još neke sitnice trebamo dotjerat ') savršenog dečka, savršeno dijete, jednu veliku boru smijalicu koju ne dam ni da me tuku, grudi koje sve više gravitiraju podu (al to ćemo sredit ' kad budem besramno bogata), 10 - ak kg viška (relanih, da se razumijemo) kuću, auto i ostale stvari koje su mi potrebne za život, konačno mogu u miru odgledati film do kraja bez ikakve obaveze da si zadam još neki blesavi zadatak.

Ja imam Mid 2011 Mac Minija sa Radeonom 6630 m i zapravo me svaki dan iznenađuje svojim sposobnostima, tako mali, dobro dizajniran stroj a tako se dobro nosi sa svime što mu zadam

mojoj su bebe još uvijek opsesija.. i sve vezano uz njih - voženje u kolicima, hranjenje, zamatanje, oblačenje, slaže im krevetiće, napravi vlakić od stolčića pa ih rasporedi i " vozi ".. voli i puzle, ali samo one od malo komada zna sama složiti, za ostale treba asistenciju (i animaciju) legiće tu i tamo slaže, isto traži da slažem s njom luda je za ponijima u zadnje vrijeme pa se s njima zna sama dosta dugo zabaviti (ima jednog velikog koji je na kotačićima pa ga voza okolo i obično posjedne koju lutku na njega, i stado manjih, gumenih ponića) puno crta i boja, dosta po ploči za crtanje. vodene joj ne dam, teško mi je s bebom nju nadgledati, a neda mi se da mi pola kuće uneredi. knjige su isto stalno u opticaju:) dječje pjesmice obožava, pa zna plesati i pjevati ispred zvučnika ili stane pred balkonska vrata pa se gleda u staklu kako mrda guzom: cerek: voli i one " pikice " što se bodu u ploču s rupicama. neki dan je izvukla ponovo kutiju u koju se ubacuju razni oblici pa opet to ubacuje. fora joj je da ona meni zada koji oblik da ja ubacim, pa onda ja njoj zadam i tako.. i da, kad malu rolam po puzlama - moram i nju. to joj je najveća zabava

Da u kolaboraciji sa saveznicima zadam konačni udarac bacanje atomske bombe ljubavi, one čije se djelovanje radioaktivno širi do kraja života.

Osobno pak mislim da sam se, uza sve navedeno, u novinarstvu najviše naučila disciplini, a ona pomaže na nekoliko frontova - kako na strukturiranju knjige tako i u poštovanju rokova koje si zadam sama ili mi ih diktira izdavač.

No ka malo bolje pogledam, tako jest to prvih nekoliko dana, no ja si ubrzo zadam nešto što ću radit, i tako si učinim vrijeme potrošenijim...

... iako često pomislim da nema izlaza... da nema smisla, i da ne mogu dalje nastaviti... opet nekako podsvjesno pronađem onaj skroviti, teško prohodni put kroz surovo granje... ljudsku pakost... i iako izađem sa ogrebotinama i ranama, opet izađem... onda se osjećam ponosno... ponosna na krv koja kapa s mene, koja je puna zadovoljstva... ali samo na kratko... jer opet postanem svjesna svog stanja... stanja koje ne mogu definirati ni samoj sebi... jer ja ne razumijem samu sebe... ne razumijem ni svoje postupke... uvijek prekršim pravila... pravila koja si zadam da bi došla do konačnog cilja... i to učinim nesvjesno... i ne shvatim što sam zapravo učinila dok ne bude prekasno... dok se ruke tmine ne obuhvate oko mene... i tada mislim da nema izlaza... a onda ga moja podsvijest opet pronađe... i opet se ponavlja... i opet... i opet... i opet... i opet se ponavlja...

" Čujte, pomognite mi malo: ja ću ostalo sam da udesim, tako da kritika dođe na svoje i da joj, kao predšasnik, 4 stoljeća zadam posla, ali vi mi samo recite o čemu biste čitali?