Iako je Begovićeva drama Bez trećeg djelo takva potencijala koje vrijeme ne može nagristi, s izvrsnim dijalozima koji zadiru duboko u psihu likova, prva predstava revitalizirane osječke komorne scene ustrajavanjem na provjerljivim činjenicama, vremenu i mjestu s jedne, a nedorečenim i nelogičnim postavljanjem tih istih činjenica s druge strane upala je u procijep koji je sama proizvela.