Fernando Alonso mogao je ostati zadubljen u vlastite (i Renaultove) probleme.

Brat je bio zadubljen nečim na kompjuteru.

Arhimeda je ubio jedan rimski vojnik i osvajanja Sirakuze, kako predaja ka bio zadubljen u svoje geometrijske figure.

Crni Jakov proždiraše tigarškom požudom taj divni ženski lik, zadubljen u teške misli i tajne osnove.

Roth priča o svome djetinjstvu i odrastanju, koje je proveo izoliran od školskih kolega zadubljen u knjige koje mu je davao njegov otac.

I tako rano jutros koračam uz taj brežuljak, još uvijek guram uz njega ovaj sizifov kamen, slušam proljetno buđenje prirode, ptičice koje cvrkuću i biljke koje bujaju zelenilom, more je mirno kao ulje i u njemu se kao u ogledalu odražava zaljev našeg malog mista, ususret mi ide starčić sa štapom i nešto razmišlja, zadubljen u ono što ga okružuje, u zraku miris bilja, zuje pčele... budna sam, svjesna sam punoće trenutka, i kao takva sam zahvalna.

Zadubljen u odraz svojih misli, u jednom sam trenutku pomislio da sam uletio u neki špijunski film jer je pokraj mene izronila barem pedeset metara duga podmornica.

U tim pećinama pred kojima se još i danas izdiže stara crkvica s glasovitim reljefom Andrije Alešija iz XVI. stoljeća, koja prikazuje sveca, s krotkim lavićem u udubini pod stolom, dok zadubljen čita svoj glasoviti prijevod Biblije, poslije nazvan Vulgata, umro je jedne noći 420. A. D., u dubokoj starosti, zaboravljen i napušten od svih.

Isprva sam ga ignorirao, zadubljen u autoakrobatiku, proklinjući mjenjač, volan, sve što mi je smetalo i na tijelu ostavljalo misteriozne modrice.

Promatramo svaku crtu lica čovjeka koji je ozbiljno zadubljen u misli.

Prem zadubljen u posao, dodje moment te se sjetim Vas i samo Vas, time se odmaram

Kroz san je osjećao njezin miris u nosnicama, najljepše miriše baš dok spava.Stisne se bliže uz nju, osjećajući savitljivost kičme ispod tanke spavaćice.Pada li još kiša? Cijelu noć je padala, tada ona nemirno spava.Sigurno se iz kreveta neće dizati sve do podneva.Kako voli ta njezina ugađanja kojima podilazi sama sebi.A on će skoro već morati početi gledati na sat.Zatvori ponovno oči i pokuša zamisliti da je tek legao i prespavati tu još koju minutu do buđenja.Ne ide.Izvlači se polagano, šaptajima smirujući njezino mazno meškoljenje.Ne, danas ne smije kasniti.Odijela su unaprijed već složena, ne voli se zamarati sitnicama ujutro.Ima još kave od jučer, promisli na tren i srkne je onakvu hladnu.Bez grimase je ostavi na kuhinjskom stolu.Gotovo poželi uključiti grijanje u autu, upalivši radio zaboravi na to.Starica iz susjedne kuće već je na prozoru.Čitav dan provede brojeći mačke u ulici.Uključi se u gužvu smoga i koraka.Čekanje na semaforu skraćuje bubnjanjem prstima po suvozačkom sjedalu.Tu je sjedila sinoć.Njezina preslatka mala stražnjica zavaljena u njegov skupo plaćeni komfor.Slina mu se skupi u kutevima usana od pomisli na to.Samo direktori imaju rezervirana mjesta za parkiranje.On svoj auto mora ostaviti na šljunku iza zgrade.Taman ispod svog prozora.Za vrijeme radnog vremena može gledati kako mu ptice sraćkaju po staklima.Osim kada osjeti njezin parfem na hodniku.U napadačkom pohodu.Prvo bi ga nazvala da čuje uzbuđenje u glasu, tek onda bi svratila.Ponekad bi ostajala kraće, kao da je u prolazu.Ponekad bi zaključala vrata odmah iza sebe.Bez riječi se uputila k njemu i ljubila ga dok oboje ne bi grcali nad hrpama zgužvanih i vlažnih papira.Zbilja ju voli.Takvu jednostavnu i bez glumatanja.Zvoni mobitel.Njegov ili njezin? Smijući se prekapaju izmiješanu odjeću.Njezin nije.Povuče suknju nadolje i popravi nat na čarapama.Na izlazu mu pošalje poljubac.On joj uzvrati i tek tada se javi na poziv.Taj glas.U početku je mislio da drhturi zato jer je nervozna ili preplašena.S vremenom je primijetio da je to njezin način zavođenja.Bila je svjesna svoje amazonske ljepote.Grublji glas otjerao bi i one rijetke koji su se usudili prići tom oltaru.Da, naravno da se vide na ručku.S njom su i siromašni sendviči od suhog kruha prava gozba.Mrmoreći bi prebacivala hranu u ustima, pričajući o najnovijoj izložbi koju tog tjedna postavljaju.Uživao bi samo gledajući je.Volio je način na koji bi omatala kosu oko prsta dok bi vilicom pokušavala probosti punjenu maslinu.Zašto je gladan svaki put kada pomisli na nju? Nakon ručka vrati se u ured i ostatak radnog vremena provede vidno zadubljen u analize pred sobom.Na kraju zaključi da će se sa svime time opet baviti sutra.Neće ponijeti ni laptop.Želi ovu večer samo za njih dvoje.Na putu kući svrati po ono zlatnožuto slatko vino koje toliko voli.Djevojci u trgovini još ne zna ime, ali te zelene oči ga progone u samoći.Uvijek stigne kući prije njega iako oboje rade do 16 h. Čuje zveket posuđa u kuhinji.Zna ona već da je jeo prije koja dvatri sata i obično samo spremi obilniji desert.Ostavi boci vina u hladnjaku, ne da se rashladi, dovoljno je hladno.Treba ga samo održati na toj temperaturi.Danas joj je bio dobar dan na poslu, vidi odmah.I kad je na poslu, poslom se ne bavi.Za to plaća druge.Volim te, kaže joj.Ona zastane s napol pregriženom bobom bijelog grožđa u ustima i on pomisli da će se zakašljati.Samo se nasmiješila, znala je to, ali godi to čuti svaki puta kao da je prvi.Nikada ne odgovara na to.Ne može se natjecati s njegovim istreniranim riječima.

To su stvari koje kroz knjigu u samoći sobe dok pišem, zadubljen u ta sjećanja, mogu o sebi iskreno i ne štedeći se reći.

Biskup, zadubljen u čudne misli, ni ne opazi kako se otvoriše pokrajna vratašca, kako u sobu uniđe malen, suh, ali dosta mlad čovjek u fratarskom ruhu.

Zadubljen u granice izdržavanja ljudskog stanja i duha zapada, Albee je u Koza ili Tko je Sylvia? ponudio egzistencijalistički postavljenu križaljku tabua i prijepora suvremene zapadnjačke civilizacije: bestijalnost i zoofilija, homoseksualizam, incest, nevjera i osamljenost miješaju se u tekstualnom košmaru s najvećim defektom: značenjem jezika i komuniciranjem.

I dok sam zadubljen u popise tadašnjih bračkih liječnika u Splitu i svih bračkih trgovina, dovikuje Luka s pola Rive Oprosti na smetnji.

Ne govorimo puno dok gumenjak lagano klizi prema pošti, svatko zadubljen u svoje misli upijamo svježi jutarnji zrak.

Šetajući tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali.

Tri puta je prosao gore-dolje ispred zida zadubljen u misli.

Uspravan čovjek, zadubljen u svoj svijet i odgoj kćeri (mlađa je rođena neku godinu nakon spomenutog bebisitiranja i gubi joj se trag seljenjem u London), majka koja žari i pali naokolo.

Alfred, zadubljen u svakojake misli, motrio je tu lijepu glavicu, obasjanu sjajnom mjesečinom.

Spoj staroga i novoga Zadubljen u ove razne stvari prošloga vremena i ambijentom u kome se nalaziš, naprosto zaboraviš u kom si stoljeću Naravno, kako bi to bilo da se ne podsjetimo stvari s koima su se uljepšavale i sladile dame Kuće koje su još u svom izvornom obliku gradnje sa pratećim kolnikom, za današnje prilike nestvarne Ima tu i malo stvarnosti tj. današnjega ugođaja, tek da se vidi razlika, most preko rijeke drave, slavonskoga mora, u kom se žitelji ravnice osvježavaju uz pripadajuću ' kopiku ' Na izlasku iz toga prekrasnoga grada muzeja, grada pršlosti, sadašnjosti i budućnosti, stoji mala crkvica sv. Roka u kojoj možete zahvaliti svim Svetima što vas je naveo put u taj raj Ovo je samo jedan mali dio toga gradića trebao bi mi prostor još za tuce blogova da stavim sve ljepote toga grada. nabrojat ću samo neke: Ktedrala, crkve, evropska avenija (secesija), desna obala, donji grad.

On je i dalje bio zadubljen u svoj crtež, koliko sam uspjela uhvatiti krajičkom oka.... pokušavajući se konačno opustiti... i zamisljajuci kao sam sigurno prokleto crvena u obrazima....

Jadranko Prlić jedini nema slušalice na ušima, sjedi postrance, često zijeva, kao da ga se cijela priča ne tiče, kao da se dosađuje, dok je Slobodan Praljak zadubljen u nekakve spise kao u kakvu filozofsku knjigu

Tu nas dočekuje izvođač (Gali Kaner), zadubljen u razgovor s lutkom.

Sjedio sam na ogradi ispred kuće zadubljen u temeljito svestrano sagledavanje i analiziranje teme koja me je okupirala, istovremeno prožet dubokom spoznajom onoga što se nametalo kao neizbježan zaključak - imati deset godina je najbolje moguće razdoblje u životu

a ja volim festivale ali ne filmske. tj. volim i filmske, ali samo zato jer su festivali. jednostavno, ne sviđa mi se pomisao da istovremeno puštaju 3 dobra filma, i da jednostvano neki moram propustit. i drugi razlog, nemam taj kapacitet, ne mogu nakon jednog filma trčati na drugi, treba mi neko vrijeme da probavim film, pa sam spremna za idući. mislim, mogu ja sjediti u kniu i gledati to, ali nije jednako kvalitetno. jer moram potisnuti onaj prošli, uživiti se u ovaj.., a to je ponekad jako naporno. ne znam, bar meni. zato mi je draži tuškanac. u kojem nije zagušljivo, imaš stolicu, i nakon filma fino ideš doma, zadubljen u svoje misli, a ne u panici - kad je idući, ima li karata, ako ne stignem, kada je repriza, ima li reprize, ima li mjesta, aaah

Daj dobro, nemoj mi samo sad tu mudrovati Franc se zadubljen promeškolji kao ministar kojem fotelja nenadano ostaje bez tapecirunga. Kad im naša država nije znala pomoći, ni »devesprve« ni tijekom suđenja, mogla bi bar sad zatražiti da oni zatvorsku kaznu služe tu, u Hrvatskoj

Desno uho - ta naprava koja me spašava kad mi tramvaj zvoni, a ja okrenut lijevim uhom prema njemu, zadubljen u kopanje nosa i promatranje jednog mrava koji prti teret pet puta teži od sebe, ne čujem i ne shvaćam da sam stao nasred pruge - nekada je u manjem omjeru spram lijevog bridjelo kada sam u školi kasnio na sat ili se spuštao klizeći niz gelendere.

I dok su ostali bezbrizno cavrljali o nadolazecem odmoru u Hrvatskoj i ne sudeci sto im se sprema, a Brus bio zadubljen u gledanje kroz prozor, ja sam se uskomesala na svom sjedalu i naculila usi ne bi li bolje cula sto sumnjivac priopcuje stjuardesi.