fališ mi prijateljice moja fale mi naše jutarnje šetnje od ureda do grada fali mi ona naša kava toplo pecivo i slatkiš tvoje priče.. smijeh.. pažnja sjećaš li se naših odlazaka u grad dogovaranja kada i kuda prelazaka preko pruge žuganja na vlak tvog lupkanja po ramenu dok bi mi nešto pričala tada sam mislila ajme dosade jedne.. ubit ću je sada mi to jako fali čujemo se telefonom uvijek u vrime za kapučino kako bismo znale reći neznam šta bih dala da sada dignem slušalicu i kažem dolazi stavila sam vodu neću zaboraviti jabuke u salveti kad zafali kave ili šećera ti si tu.. kada nije radio tvoj faks radio je moj i obrnuto kažeš mi sada.. rekla si mi maloprije čitam te.. čudim se.. toliko smo pričale a ja u tebi nisam otkrila tu žicu... eto sada jesi skoro ni ja nisam znala za nju dodir s tobom doprinio je da uživam čitajući blogere isus u tebi i mojatajna13 rekla sam ti za njih i ukazala na njih koliko god bile različite u nekim razmišljanjima ljubav i briga za bližnje duboko je usađena u nama.. tu smo iste hvala ti prijo moja.. hvala ti Nado neka ti je lip ostatak ovog dana podne je prošlo.. siti me se sutra u vrime kapučina.. uživaj u svom miru uživaj u vjeri koja je tvoja glavna misao prije odlaska u postelju i jutri pri buđenju cijenim i podržavam sve tvoje stavove kao i ti moje.. i zbog toga si posebna (p. s. obriši suze)