dali vam se ikada desilo da ste nešto jako željeli, a nikako da to ostvarite? sanjali ste o tome, maštali, pisali, razmišljali, željeli silno.. pa čak i zavoljeli taj osjećaj iščekivanja mada se to nikako nije ostvarivalo? a onda, jednom u 100 godina dođe vrijeme i za to. do samog ostvarivanja sna izgarate, tresete se, a onda se desi, tako lagano. i u trenu je gotovo. kao kad vjetar na tren zagasi svijeću. s tim plamenom nestane i euforija. a onda.. nemate za čime strepiti, nemate što sanjati... niste ni tužni ni pretjerano sretni, nego jednostavno zapadnete u apatiju. a onda ste tužni jer nemate razlog biti tužni. dali vam se desilo to? meni je već 2 puta u godinu dana. tužan splet događaja. a desi li vam se ikad da volite neku osobu? neku jako dragu, i nije vam bitno to što se ponekad ponaša nepristojno. navikli ste na nju kao takvu. a onda, jedan dan se promijeni i bude normalna... i vi pomislite da se promijenila zapravo samom sebi dokazujete da je onakva kakvu bi voljeli vjerovati da je. ta promjena potraje tren ili dva, i onda se sve vrati na staro... vuk dlaku mijenja, ali ćud ne.