Zagledah se kao da u njem tražim odgovora...

Odvratih oči naćas od ljudi, Iz mraka se u nebo zagledah sjetan, stišćući palčeve da i Zemlja jednom postane izvor svjetla.

Odajem mu svoje ponizno poštovanje. »Zagledah se u daljinu.

Stisnu je čvrsto, zagledah joj se u oči i oboje se nasmiješismo.

Zagledah se kroz stakla u vlažne kuće i tanašnu maglu.

I kao da vidjeh svoju sjenu, zagledah život, gdje mi se smije žutim smiješkom...

Zagledah se u oči boje sna, a on tiho nastavi " Hvala ti za ljubav, hvala ti za sreću ljubavi moja.

Nego pedofile evo da te pitam baš se i ja nešto zagledah u njih pa nikako ne kužim po čemu su to one ustašice???

Približih joj se i zagledah u oči: zjenice ukočene k ' o u mrtvaca, natabletirana do ibera.

no eto kako bih to sve vidio uzeh svoje očvrsje u ruke ubacih u to očvrsje napudbu zagledah se u predočnik.. sad vi meni recite koje prosječno dijete u hrvata će razumjeti što ja to pobogu uradih a di ćemo onda razumjeti tamo neku umjetnost:)

Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. 8 Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi

Ja se zagledah u zvjezdano nebo.

Sjedoh i zagledah se u more.

Poslije mnogih ljeta kišno je poslijepodne u mom dvorištu stvorilo malu lokvicu vode i kad se kasnije sunce uguralo između oblaka što su već obavili svoje lokvici priđe onaj naš sivi vrabac i umije se A ja, ja se zapanjen zagledah u to djelo Božje u mome dvorištu I nasitih se ljepotom tog čuda

Opet stadoh dozivati cijeli prizor na poliklinici i jasno zagledah dva raspoloženja, koja je mogao stvoriti u meni: ono bolesti i ono zdravlja.

Zagledah se u Dnevnik, zastavu, Knin, petnaestu godišnjicu pobjede i gotovo.

»Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih, dođe k meni, pristupi mi i reče: ' Savle, brate, pogledaj ' I ja se u taj čas zagledah u nj.

Al kad se dublje zagledah unutra zanijemih vidjeh: Bezdana je bijeda

Šetah se jučer od Botaničkog vrta prema Cvjetnom placu, na relaciji koju baš i ne prolazim tako često, ali opet s vremena na vrijeme... i slučajno se zagledah u fasadu zgrade koja se nalazi na uglu Svačićevog trga i Kumičićeva ulice (to je ona koja vodi prema Miramarskom podvožnjaku) i opazih na ogradama balkona ptice u reljefu

Onda se zagledah ravno u noć: ne vidjeh ni neba ni mora - pogled je bio ravan, horizontalan i bilo mi je, da oduvijek gledam u ono crno i da ne ću nikada s onoga skinuti oka.

" A brat je rekao: koliko i kad budeš trebao, piši " I umah me je napala tjeskoba; zagledah njegovu fizionomiju, pogledah svoje lice u ogledalu i ovako bijesan, stisnut, opirući se davnim grčevima, što ih jedamput gledah na bratovim obrazima i svojim osjećajima - pokušah odahnuti.

Zagledah se u zrcalo trenutka i vidjeh sebe razbijenu u konture samospoznaje.

Ko Narcis zagledah tada zbunjeno svoje lice.

Kad upali svijeću, ne sjedoh, no se zagledah u nju.

Na jednom zboru u Matavuljevom gaju u Grbavcima upoznadoh Đuru Ilisića, mladog partizana i zagledah se u njega.

Svukoh cipele i haljetak, sjedoh na postelju, zagledah se opet u oca.

Popih pivo i zagledah se u lijepo dizajniranu čašu. Gospođo, - obratih se konobarici koliko ću platiti ako razbijem čašu? Ovisi je li slučajno ili namjerno, odgovori ona uz lukavi osmjeh. Pa ne bih je zaista razbio, već bi je uzeo, sviđa mi se. Znam na što ste mislili, no ne dolazi u obzir odgovori konobarica uz osmjeh i ode svojim poslom. Znam na što ste mislili, reče uz osmijeh EU-birokrata koji dodjeljuje Fondove, ali to ne dolazi u obzir. I zatvori ' pipu '.

To se negdje moralo ispoljiti i zato si - - izabrala bijeg umjesto suočavanja s problemima? - Mirno je prešla preko moje provokacije: - Popucala po šavovima. - Zagledah se u svoje zamotane ruke koje su mi počivale u krilu kako joj ne bih morala uzvratiti pogled.

Zagledah se u Dravu i sjetih se one blijede, slomljene žene.

Bijeli kamen ' Još malo.. ' Manijakalno zurih u prizor staklenog dvorca, izrezbarenog nekim, meni nepoznatim, ornamentima s mnoštvom lukova, arkada i kula stršeićih čipkasto u vis... i zaraslog u.... bršljan... prizor iz bajke... ' Kakva ironija.. '... cijelo zdanje kao da je odisalo prizvukom dobrodošlice, ali one varljive, na prvi pogled nevine i čiste... spretno nađosmo prolaz i opkolismo ga.. u trenu se nađosmo na stepenicama, s obaju strana uokvirenim spiralnom ogradom bršljana čiji je svaki, pojedini listić blještao jarkom svjetlošću odraza od stakla, svaka žilica je bubrila pod, do sada neviđenim, naletima biljnih sokova... mogla sam čuti zvuk toka mom oku nedostupnog prizora... ' Šteta ', pomislih... Na prvoj stepenici stajala je školjka s gornjim bijelim i donjim crnim poklopcem, otvorena... u njoj bijeli kamenčić, okrugao, savršen... i prije nego promislih zaustiti pitanje svojoj suputnici, ona se primakne bliže i rekne da uzmem kamen... instinktivno pružim ruku kada me njezin trzaj i meki, baršunasti hvat oko zgloba ruke spriječe pri spomenutoj namjeri... ' Ne, ne, ne... nije to baš tako lako.. '.. ' Pa nisi li rekla da...? '... ' jesam, rekla sam i čekala da vidim kako češ to odigrati, mislila sam da ćeš biti opreznija... odmakni se i gledaj '... okrenuh se na prstima i udaljih par koraka... Miriam je stajala onako jako sićušna pred ovim monumentalnim uratkom... krila su joj lepršala kao sa svih strana nošena nekakvim povjetarcima i obavijena u zelenkastu izmaglicu, a kosa se viorila i svaka kovrča imala je mnoštvo dugih i kratkih niti koje su plesale u različitim ritmovima... najedanput ona podigne ruke i riječi se prospu u smjeru pogleda uperenog u školjku... ona se zavrti i pretvori u dvostruko prijestolje... na jednom je sjedala bijela, na drugom crna kraljica... obje u dugim plaštevima što su se u slojevima naslagali do poda... bijela je izgledala na prvi pogled slična mojoj vili, ali bezizražjna i prazna pogleda dok je crna nalikovala sablasnoj sjenovitoj pojavi koju sam probola mačem, samo malo materijaliziranija... s oštro crno uokvirenim kapcima očiju i crvenim, otrovnim ustima s iskešenim tamnim zubima u nekakvi posprdni izraz... iz svakog rukava izlazile su joj crne guje, a plašt su grizli veliki bijeli crvi.. zurile su obje stakleno u mene, ne mičući se... ' Tvoj red ', Miriam se veselo okrenula i uputila mi ohrabrujući pogled... stajah ukipljena pred prizorom bića koja ničim nisu odavala da su živa, mi treptajem, ni glasom... ' Moram birati... baš me to veseli... da vidimo... '... zamislih se i stadoh pročavati one dvije što su se prezentirale nasuprot mene... sjetih se jednog tamnog muškarca koji je bio čest gost mojih snova... sjetih se kukuljice na njegovoj glavi s virećim licem s ožiljcima iz nje... sjetih se i poruke ispisane krvlju na bijelom papiru... da, ali i onoga anđela koji bi se svaku put kada bi se približila crnoj prilici pojavio i otrgnuo me prije nego sam uspjela skinuti kukuljicu.. a zatim bi nestajala sve dublje i dublje u ponoru u kojemu bi se ugušila od grcanja u vlastitim suzama... uvijek me zbunjivao taj san.. a uvijek me ispunjavao takvim užasima da sam imala dojam kako se sve stvarno dogodilo, samo u nekom drugom svijetu, nekom drugom životu, prilici... pomno razmotrih sličnost sadašnje situacije - ' Crno ili bijelo, trećega nema... '... instinktivno se uputih prema crnome... crno je uvijek bilo tu, uz mene, možda mi je bilo i poznatije, prisnije... zagledah se u tamne oči s vertikalnim prorezima po sredini, oči one crne kraljice... kao da se zagledah u kugle koje su vrtjele meni neke poznate prizore... iz nih samo što nije gorjela vatra... Miriam je cijelo vrijeme šutjela... ali nekako sam je osjećala kraj sebe, iako se bila udaljila malo više... i odlučila ne odigrati veliku ulogu u mom izboru... nisam točno znala što trebam napraviti, ali odlučno dodirnuh crni plašt, naslonih se na tvrdu pojavu ispod, nimalo živu... sjedoh joj u krilo... ona ostane neko vrijeme zuriti pred sebe, a zatim se okrene i rekne da mi čestita na hrabrosti... i pruži svoju ruku u kojoj je bliještio bijeli okrugli kamenčić... ja ga zahvalno uzmem i okrenem se ogledavajući se oko sebe, u to se otvorio prolaz stepenica... a moja me prijateljica zovne s nekog drugog kraja... pogledam visoko poviše i ugledah kako mi majušna silueta maše... uđoh u dvorac...