Zagnjurio je obraz duboko u dlanove, stisnuo je oči, zaronio u neku neshvatljivo mračnu tminu, i tamo između zelenih i crvenih koluta u apsolutnoj tmini, gdje nema ničeg, samo jedan modar jezik gorućeg punča skakuće na rubu staklene posude, tamo Grkov glas progovara iz tmine, »da u onaj momenat, u onaj posljednji momenat skoka pod parostroj, ne bi mislio ni na što