Izlazeći iz Katedrale, trebalo se maknuti od gužve... pa je Kazimierz sporednim uličicama koje prolaze ispod trbuha Dolca stigao do Zakmardijeve Zavojnice... barem ju je tako Kazimierz zvao... do stuba koje su dopirale na Grič, odakle sve izgleda drugačije... želio je ponovno pogledati grad iz Matoševe vizure... to ga je, na neki način... smirivalo... ionako je Kazimierz shvaćao Grad kroz Matoševu vizuru i kontemplaciju na temu Zagorkinih riječi... koje su mu oduvijek bile drage...