Mikulić je humeral iz Kaloče donio osobno u Zagreb i za njega je dao izraditi moćnik, škrinjicu obloženu srebrom, s poprsjem bl. Augustina Kažotića te natpisom: SACRUM HUMERALE BEATI AUGUSTINI EPISCOPI ZAGRABIENSIS.

U svom Concentus zagrabiensis referirat ć u se na 1. brandenburški koncert, koji je ujedno i najdalje od danas uobi č ajena pojma koncerta kao forme isticanja solisti č kog instrumenta.

Michael Pavunovich, definitor et custos emeritus, olim huius Provinciae Commissarius Visitator - Generalis et Excellentissimi, Illustrissimi ac Reverendissimi Episcopi Zagrabiensis per Slavoniam in spiritualibus Vicarius Foraneus, 17. Martii 1751.

Dvije godine poslije fra Petar Nikolić, vicarius in spiritualibus amplissimi praesulis zagrabiensis, zamjenik preuzvišenog biskupa zagrebačkog u duhovnim stvarima, u svom poznatom izvještaju pisanom 13. svibnja 1660. u Našicama zagrebačkom biskupu Petru Petretiću, opisujući sve slavonske župe za koje je tvrdio da pripadaju zagrebačkoj biskupiji, piše o Požegi: Požega, nekada grad dosta velik kako to pokazuju tragovi zidova, sada velikim dijelom u ruševinama, bila je ipak vrlo jaka tvrđava.

Kao čembalist je nastupao u ansamblima Musica antiqua i Universitas studiorum zagrabiensis, te dao za tvrtku Orfej s blokflautistom Mladenom Požgajem« neke od najboljih do danas ostvarenih snimaka hrvatske barokne glazbe »(dr. Ennio Stipčević) na CD-u Kroz tisućljeće hrvatske glazbe.

Sveučilište u Zagrebu (Academia Zagrabiensis, Universitas Studiorum Croatica, Regia Scientiarum Academia, Universitas Studiorum Zagrabiensis) najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima je u Evropi.

Latinski naziv glasi: AMAC Almae matris Croaticae alumni Universitatis studiorum Zagrabiensis.

Osobito treba istaknuti bogatu kolekciju oslikanih grčkih vaza južnoitalskog i grčkog podrijetla, zatim dragocjenu kolekciju kamenih spomenika italske provenijencije - skulptura, reljefa, natpisa i dr. - (ranije je bila u vlasništvu grofa Lavala Nugenta), a iznimnu pozornost privlače i glasoviti povoji Zagrebačke mumije, odnosno Zagrebačka lanena knjiga (Liber linteus Zagrabiensis).

Najpoznatiji i svakako najdragocjeniji je glasovita Zagrebačka lanena knjiga (Liber linteus Zagrabiensis), rukopis s najdužim sačuvanim tekstom etruščanskog jezika i jedini očuvani primjerak lanene knjige u čitavom antičkom svijetu.

U srednjem vijeku pa sve do 18. st. prostor južno od rijeke Save do Kupe i Vukomeričkih gorica naziva se Zagrebačko polje (Campus Zagrabiensis). lako se u popisu crkava arhiđakona Ivana Goričkog spominje naziv Campus Turouo, naziv Turopolje upotrebljava se od 16. i prevladava od 18. st.

Od 1776. godine Gimnazija je podređena Zagrebačkom školskom okrugu (Districtus studiorum Zagrabiensis).

Premda je prvi službeni naziv Društva bio Societas filharmonica zagrabiensis, ono je u javnosti bilo isprva poznato kao Musikverein.

Iako to ni meni ni trima srednjoškolcima koje sam sobom vodila nije bio prvi posjet, nijedno od njih mi nije znalo odgovoriti što je Liber linteus Zagrabiensis, odnosno Zagrebačka lanena knjiga, na više načina izuzetan eksponat koji Arheološki muzej u Zagrebu čuva, pa sam stoga odlučila napisati nekoliko riječi o tom vrijednom artefaktu koji se prerijetko spominje.

Za kapelu je naveo, da se nalazi na području slobodnog kraljevskog grada Zagreba (in teritorio montis Graecensis Zagrabiensis).

Turopolje je i Campus Zagrabiensis kako ga sve do 18. stoljeća nazivaju knjige, ali i Campus Turouo kako se spominje još daleke 1334. godine (tur je inače slavenski naziv za divlje govedo Bos primigenius).

Premda je prvi službeni naziv Društva bio Societas filharmonica zagrabiensis, ono je u javnosti do sredine 19. st. bilo poznato kao Musikverein.

ZAGRABIENSIS - zagrebačka marka i sl.

1715. rođen je Adam Baltazar Krčelić, hrvatski povjesničar, teolog i pravnik - pristaša pro - svijećenog apsolutizma. 1770. je objavio Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis (koja je kao Povijest zagrebačke stolne crkve u nas prevedena tek 1994.) te još neka poli - tičko - povijesna djela. (>)

" Zagrebačkoj lanenoj knjizi " (Liber linteus Zagrabiensis).

Premda je prvi službeni naziv Društva bio Societas filharmonica zagrabiensis, ono je u javnosti bilo isprva poznato kao Musikverein.

U pisanim ispravama ti se slavonski dinari nazivaju: denarii Zagrabiensis, denarii banalis, moneta usualis.

Prvi je njezin domicil bio u drevnom zdanju napuštenoga dominikanskog samostana na današnjem Katarininom trgu 5. Ukinućem isusovačkog reda 1773. kolegij nastavlja provizornim radom do 1776. kada Knjižnica prelazi u sastav Kraljevske zagrebačke akademije znanosti (Regia Academia Zagrabiensis) kao visoke škole za pravo, filozofiju i teologiju.

Ističu se još djela Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis - Povijest Zagrebačke stolne crkve te De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares - Prethodne bilješke o kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, u kojem namjerava dokazati da nasljednici ugarske krune (Habsburgovci), imaju pravo na krunu u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, ali i Bosni i Srbiji. [ 2 ]

Poveljom cara Leopolda I iz 1669. Gimnazija sa studijem filozofije postiže akademski stupanj i dobiva naziv Academia Zagrabiensis.

Nakon pobjede u Veneciji Zbor se vratio u matični grad i pjeva na 3. susretu pjevačkih zborova fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - FESTA CHORALIS ZAGRABIENSIS 2013.

Valja također spomenuti važan rad na prikupljanju, atribuiranju i katalogiziranju te vrednovanju dokumentacijske građe, od kulturno-povijesnog i biografskog značenja i prikaza nepoznatih sudbina djela, njihove recepcije (Bošković - Neoacademia Zagrabiensis i dr.).

Zasebna cjelina u izložbenom postavu, u izdvojenoj prostoriji povezanoj s egipatskom izložbom, jest tzv. Etruščanska soba: u njoj se, osim manjeg broja različitih izložaka etrurskog podrijetla, nalaze i poznati Povoji zagrebačke mumije (Zagrebačka lanena knjiga, Liber linteus Zagrabiensis), rukopis s najduljim sačuvanim tekstom etrurskog jezika, vjerojatno najvažniji spomenik u posjedu Muzeja.

Michael Pauunouich, ex custos et vicarius foraneus Eppi Zagrabiensis et ad terminum aduxit anno 1735. Hic tractus est a meridie in se continens Refectorium et sub eo Cellarium.

Oni na prvim stranicama nose oznaku Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis, ako je autor sa Sveučilišta u Zagrebu.

Posebno se malo zna o podvrsti Homo urbanicus zagrabiensis, zagrebačkom urbanom čovjeku.