U tom razdoblju sačuvao nam se popis župa u zagrebačkoj biskupiji iz god 1501, u kojem se spominje četrnaest župa, dakle tri župe više nego u popisu godine 1334: Belica, Lopatinec (Sv. Juraj na Bregu) i Donji Vidovec.

Društvo je u zagrebačkoj biskupiji 2009. godine provelo anketu o glazbenicima koji djeluju po župama kako bi dobilo uvid o kadru koji obavlja te poslove.

Dvije godine poslije fra Petar Nikolić, vicarius in spiritualibus amplissimi praesulis zagrabiensis, zamjenik preuzvišenog biskupa zagrebačkog u duhovnim stvarima, u svom poznatom izvještaju pisanom 13. svibnja 1660. u Našicama zagrebačkom biskupu Petru Petretiću, opisujući sve slavonske župe za koje je tvrdio da pripadaju zagrebačkoj biskupiji, piše o Požegi: Požega, nekada grad dosta velik kako to pokazuju tragovi zidova, sada velikim dijelom u ruševinama, bila je ipak vrlo jaka tvrđava.

Predavanje o crkvenim prilikama u Zagrebačkoj biskupiji sredinom 19. st. održao je dr. Juraj Kolarić, profesor crkvene povijesti na KBF-u u Zagrebu.

U kontekstu teološke i vjerske misli u hrvatskoj kajkavskoj književnosti, svoje posebno mjesto imaju priručnici namijenjeni raznim vrstama pobožnosti u Zagrebačkoj biskupiji, posebice u vjerskim bratovštinama.

Govoreći o povijesti gradiške župe, biskup Komarica je istaknuo: Znademo iz povijesnih izvora, čak iz davnog XVII. stoljeća, ali i iz predturskog doba, da je na današnjem području Bosanske Gradiške bilo nekoliko župa, koje su tada pripadale Zagrebačkoj biskupiji. Protumačio je obred posvete crkve ističući da se crkva zauvijek predaje Gospodinu uz molitvu za njegov blagoslov.

Lopašić u svojoj knjizi (" Urbar grada Bosiljeva "): " Sam pak Generalski Stol (Lipovac) bio je u obsegu gospodštine Skradske, te je pripadao ujedno sa župnimi mjesti Lešćem (Tolići) i Lipom Zagrebačkoj biskupiji i županiji. " Sela koja obuhvaća današnja župa Lešće na Dobri, a i nešto šire, u " Bosiljevačkom urbaru " (iz 1650. godine) nazivaju se Ilišnjaci.

Poslije oslobođenja od Turaka, površina se Zagrebačke biskupije povećala u Slavoniji, jer čitava središnja Slavonija više nije vraćena Pečujskoj biskupiji, kako je bilo prije Turaka, nego je pripojena 1701. godine Zagrebačkoj biskupiji.

Kralj Ladislav podijelio je Zagrebačkoj biskupiji velike zemljišne posjede tako da je postala najjači feudalni gospodar u srednjovjekovnoj Slavoniji.

U Zagrebačkoj biskupiji puku se Sveto pismo čitalo iz knjiga koje su bile kajkavske redakcije starijih čakavskih knjiga.

U zagrebačkoj biskupiji u 17. st. postojali su samostani franjevaca, isusovaca i pavlina.

Na Kažotićevu molbu kralj je 1307. potvrdio Zagrebačkoj biskupiji posjed Sveti Martin u Vaškoj, a u rujnu 1308. darovao je njemu i njegovim nasljednicima kmetove grada Zagreba od plemena Lastića i Stankovića.

Prilike u Zagrebačkoj biskupiji bile su teške.

Crkva se prvi put spominje 1217. godine u darovnici kralja Andrije kojom on, na molbu prepošta zagrebačkog Kaptola, potvrđuje razne darovnice pa i darovnicu kojom zagrebačkoj biskupiji daruje posjed Oporovec.

Nije ih ni posjetio pa ni pomislio da bi i te župe mogle pripadati zagrebačkoj biskupiji (AB 494).

Ta je bratovština bila vrlo raširena ne samo u Međimurju već i po čitavoj zagrebačkoj biskupiji, jer je biskup Franjo Tauszy (1751 - 1769) odredio da se spomenuta bratovština uvede u svaku župu radi toga da se vjernici što bolje i dublje pouče u vjerskim istinama.

Samo mjesto, koje danas ima oko 2000 stanovnika, po prvi puta se spominje 1217. godine kada Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. poveljom potvrđuje Zagrebačkoj biskupiji sve starije darovnice.

Nakon toga, ovaj je red nečujno nestao, pripojeni su zagrebačkoj biskupiji.

Biskup Šimun bio je svjedokom nemilih događaja u Zagrebačkoj biskupiji.

Konoba se spominje 1334. g. u najstarijem sačuvanom popisu župnih crkava u Zagrebačkoj biskupiji.

Bio je svečenik u Zagrebačkoj biskupiji, a od 1616. godine profesor i ravnatelj Sjemeništa u Trnavi i nakon toga ostrogonski kanonik.

Tada isti Andrija II., upravo na putu u križarski rat, nakratko zastaje u Zagrebu te tu potvrđuje sve prijašnje darovnice Zagrebačkoj biskupiji, učinjene bilo od kraljeva, bilo od drugih darovatelja.

Oko 1340. pripala je Zagrebačkoj biskupiji. ".

I ne samo svećenici nego i veliki svjetski znanstvenici ili književnici, kontrolirali su svoju spolnost kako bi se posvetili radu, i prema njihovu mišljenju potpuno razvili kreativnost, a izumitelj Nikola Tesla jedan je od takvih primjera - objašnjava naš sugovornik, prisjećajući se kako je u zagrebačkoj biskupiji krajem sedamdesetih godina, poznati teolog i odgojitelj dr. Ivan Golub, među kandidatima provodio svojevrsne " psihološke preglede ", kako bi se utvrdila pogodnost kandidata za svećeničku službu.

I zbilja, papa izdaje bulu 4. ožujka 1339. kojom nalaže Ivanu, cistercitskom opatu sv. Marije u Topuskom, da vrati zagrebačkoj Crkvi u Beloj Krajini sva ona dobra i prava koja su joj nepravedno oduzeta, što je očiti dokaz da je Bela Krajina pripadala Zagrebačkoj biskupiji još u 14. stoljeću.

Godine 1094. Ladislav je u starohrvatskom naselju na današnjem Kaptolu izabrao jednu od već postojeće crkve za sjedište (katedralu) biskupa Duha u novoutemeljenoj Zagrebačkoj biskupiji, podređene metropoliji (nadbiskupiji) u ugarskoj prijestolnici Ostrogonu (40 km sjeverno od današnje Budimpešte).

Na ovo područje su došli jer je pripadalo Zagrebačkoj biskupiji, kojoj su i do tada pripadali.

Godine 1217. kralj Andrija potvrđuje donaciju Vrabče zagrebačkoj biskupiji u vrijeme biskupa Stjepana I., a uz posredovanje prepošta Ciriaka.

Sam Generalski Stol (tada Lipovac) " bio je u obsegu gospodštine Skradske, te je pripadao ujedno sa župnimi mjesti Lešćem (Tolići) i Lipom Zagrebačkoj biskupiji i županiji. " Tijekom srednjega vijeka raste važnost područja općine kao križanje trgovačkih puteva, koji su ovim područjem prolazile prema moru.

Od tada, točnije od 1615., počinju se kanonske vizitacije provoditi i u našim krajevima (Zagrebačkoj biskupiji) pa je prva zabilježena vizitacija koja je zahvatila našu župu bila već 1622. godine.