Posebno su prhki, a istovremeno mekani kad zagrizeš u njih, pa preliveni čokoladom ma predivno nešto.

Dobar ti tečajčić, Bambi Sad znam puno, puno više.... Ja ću tebe naučiti kako se lovi štuka u ovo prekrasno predblagdansko, poluzimsko vrijeme, ako " zagrizeš " i dođeš do mog brloga.Čak štoviše, skuhat ćemo fiš za prste pogristi Eto, da ti se odužim na usluzi.

Sitne kuglice, čim ih zagrizeš osjete se žitarice, ali fali im definitivno čokolade i slatkoće.

Dapače rekla je da već imaju na granici dovoljnog, ali da bi im trebalo još nešto vremena da bi mogli dignuti kredit bez straha da su zagrizli preveliki komad (a znam iz iskustva par poznanika što se dogodi kad zagrizeš više nego što možeš progutati).

Kad zagrizeš u debelu crvenu papriku svježina se naprosto rasprsne ustima.

Gleda momče curu pa postelju, pa opet curu, obliznu se i reče: Ja bih tebi štogod djetešca ugradio A ona prihvati: Najedi se, pa ćemo onda. Momče opet pogleda postelju, draža postelja od tri stola đakonija; a djevojci opet milo što je tako, pa će: Kad baš nemaš hitnijeg posla I da ti ne dužim: gdje pipneš tvrdo, gdje pomiluješ glatko, gdje zagrizeš sočno, gdje okom žari, gdje jezikom sladi, eto ti je vraže

Ma kakvi.: eek: Meni to nije isto jelo, sasma drugi tek ima s koricom, a i nekak je - ne znam, drugačiji kad ga zagrizeš.

No, meni je ipak najbolje ono upravo ubrano sa stabla iliti sirova voćka... ma nema ništa finije kad zagrizeš u pravu (sirovu), zrelu... jabuku.

Ako misliš da ćemo ovde trpiti islamista, grdno se varaš - najprije ćemo te malo zagrijavati, pa kad zagrizeš bit ćeš ignoriran, a onda ćemo svi napast na te.

Humanost je Essenca često i nažalost rupa od ničega, kao i švicarski sir, griz-griz i zagrizeš u ništa.

a prika moj, ovaj redikul već dva sata piše neke budalaštine koje nitko ni ne čita, a kamoli mu odgovara. ali NITKO. i onda se pojaviš ti koji zagrizeš mamac. odyebi budale, prika, nema smisla.

Kad je zagrizeš pravilno po sredini pojavi se pentagram.

Ne ja nisam djevojka iz susjedstva I ne možeš razgovarati o mojoj prošlosti Moja je svrha da ti ugodim Moj vijek trajanja je do kraja tvoga Ja sam napravljena da mi ne odoliš Ja sam tvoja crvena jabuka I zajedno nestajemo kada me zagrizeš Ja sam rođena ovakva kakvu me vidiš u labaratoriju tajnom Nastala sam bez odrastanja

u trenutku kada se stvara neka odlukla, potrebno je biti potpuno smiren i sabran, ti to nisi... prvo donesi odluku za sebe, ne vezanu za svojeg ljubavnika (kao da ne postoji) niti vezanu za svog muža TI moraš znati sama živjeti i prvenstveno biti sama svoj gazda... ako ti je žao muža - ok. proživjeli ste dio života, svakako da ti on nešto znači, emocije su ljubav i mržnja (lanu ti prijatelji zovu surova stvarnost, neprijatelji samo surova, a lana ti je mali dobri medo samo vrlo iskren i realan) ljubavnik - razgovori, priče, sve je to ok. ali tek kada zagrizeš u to vidjet ćeš je li je ili nije.... rastani se ako smatraš da je to najbolje riješenje, ali (to je moje mišljenje) ne ulazi u zajednicu sa ljubavnikom, živite odvojeno, za zajedništvo imate vremena - rekoh ti obitelj, prijatelji, nerješena situacija, pritisak.... sve ima svoje vrlo lako može podvuć rep, a ti zadobiti još jednu veliku ranu....

Izgleda ukusno, no kad ga zagrizeš ustanoviš da nešto nedostaje.

Kad zagrizeš u to, unatoč lijepom vizualnom izgledu, kao da si uzeo gutljaj destilirane vode.

Zagrizeš prvo što ti je na dohvat i, kad malo bolje razmisliš, Ivanović je dobro i prošao.

Udbaška posla, podmentu ti mamac i kad zagrizeš šćepaju te.

Prije nego šta zagrizeš ima ti netko nešto za reć:

Volim kad me ljubiš Lagano, polako A onda me uzmeš u ruke lako Pa divlje zagrizeš U tijelo mi jako I stisneš me tako U zagrljaj I dok mirisni vrat mi ljubiš Ja molim te U meni srećice uvijek traj Reci da nikad ne želiš kraj

Istina je i kad konačno zagrizeš ne žališ za velikim stvarima, već za onim malim.Zamisli sebe da putuješ kroz svijet poremećen, prazan, i zaštićen od kuteva stvarnosti.

Razjaren ko ' bik rasturam sivu svakodnevnicu lomeći dane U svjetlo i noći bježeći jutrima ispod blještavog mjeseca Konopcima čvorom vežem vrijeme što nemilo broji sekunde Gazim bosonogim tabanima vrhove svitanja pucajući u dan Ne priznajući sunce što najvljuje produžetak vremena starosti Žuljav je i tegobno krvav ponekad bez ikakvog smisla i nadanja Ali ga nekim čudom mazohizma volim ogoljelog dugo živjeti One kratke radosti užitka i sreće kad jabuku od voljene primaš Zagrizeš željom u milinu slatkosti ko ' obraz da joj diraš rumeni Usnama po koži klizneš zavodljivim pogledom u oči je gledaš Dok ona se stidljivo skuplja u strasnu čežnju da te za vrat ugrize Mučiš se svakodnevno za koricu kruha ali je rado s obitelji dijeliš Do zadnje mrvice raspodjeliš i žedne ih napojiš nektarom sreće Njihova radost je i tvoja radost i melješ sve tuge i boli u žrvanj U šaku stišćeš pesnicom se boriš za njihov bitak u vremenu Ogrebotinama stružeš rane i ližeš ih ko ranjena zvjer u šumi I volim taj život borbe i davanja uzimanja i trošenja za osmijeh Kada se jato letenjem rasprži putovima beskrajnog plavetnila neba Tražeći svoj vjetar života ostajem sam grijati svoje gnijezdo Želim žestinom zaustaviti vrijeme ugrizom zubi u jabuku sočnu Živjeti sokovima na usnama nekim grijati se na grudima toplim Vrijeme polomiti u curenju pješčanika godina što klize prstima Stati na rub svemira prkoseći smrti i nestajanju oka pogleda I unatoč svemu iz početka uživati u sljednicima mojim ali novim radostima života nježnostima zagrljajima i poljupcima Zdravko Odorčić

Inspiracija za pjesmu je moj životni brodolom, kad zagrizeš mamac, a voljena osoba ti okrene leđa.

Je li ti se ikada dogodilo da zagrizeš u sendvič i unutra ugledaš muhu ili neku bubu?

Razvigorac joj nanese tamninu i oboji put ko zrelu jabuku, pa da samo zagrizeš.

- Sad ću metnuti prid tebe ćup meda i jabuku rumenu, da rumenije vidio nisi, pa da vidim, ' oćeš li izdržati tri dana, da med iz ćupa ne lizneš, a jabuku ne zagrizeš.

I popijem sok s lica, razdvojim oči i rane, i sve se stavi u red: pogled i život i drvo, s blagoslovom razdvojim voćku i još jednom zagrizem u nju, i zagrize grad, i zagrizeš ti.

eh, Spiridone, a nego kako je, " ej susjed, jel može malo hopa cupa? ", pa ne možeš tako, prvo malo ispitaš koja susjeda koristi najbolje brašno, pa onda kod nje odeš i po ulje i kavu, kad ti zatreba, naravno sve to treba i vratit, pa te onda susjeda pozove da što će ti kava, a ti kažeš kako nemaš kave niti skime popit istu, a da ti se baš pije, pa si došo posudit, nakon toga ona kaže pa daj susjed ostani na kavi, može i njen muž biti, još i boljeda je tamo, pa ti ostaneš na kavi, jedan put, drugi put, (sad je već susjedstvo, naviknuto da se vi posjećujete, onako nevino), treći put susjeda već puno opuštenija, nema bojazni da će susjedstvo pričat gluposti ponudi i kolačiće, (buhtle) i ti zagrizeš, što ćeš, to si i čekao.

Jestivost krasnica je najlakše utvrditi tako da zagrizeš mali komadić klobuka.

To valjda da ostanu dosljedni onoj uzrečici " kad zagrizeš govno pojedi ga do kraja "