Pod krošnjom lipe stare U svojim mislima Oteta noći i snu Odmaran dušu umornu Kroz krošnju Sunce Znak mi šalje Kako god bilo teško Treba krenuti dalje Zagrlit ljubav Zagrlit dan Tebe prijatelju, prijateljice Da baš tebe Što se smješkaš sada Ne želim nikada Pustiti iz zagrljaja

Prije nego kažem welcome ", zagrlit ću ih.

Yes we can, drugima kakati, a svoj dvor triba drzati cist od Chikanosa, Afroamera, Kineza, a da ne pricam kako svako jutro triba najmanje zagrlit 5 do 6 arapa jednostavno zbog covjekoooooljublja.

Ima Miško pravo, treba meni muškarac i po koji će me samo zagrlit i reć da sam njegova mala ranjiva dušica.:)))), da sam potpuno u pravu i da me jako voli....:))

Napokon smo mogli zapjevati, zagrlit se i izljubit jer mi smo šampioni.

I ma koliko god svađa da se desi, ma koliko god besmislenih riči da izađe iz naših gubica, jedino na šta ja u tom momentu mislin je kako ga zagrlit i kako se pomirit.

stalno se vracam na ista mjesta i cekam, cekam neki znak koji ce mi dati do znanja da mislis na mene... da falim ti... znam rekla sam... odluka je bila moja, no ipak mastam, mastam da doci ces k meni i zagrlit me, reci mi da volis me i da ne zelis me izgubiti mastam da me nazoves i molis da prekinem sutnju

»Dogodine u ovo doba«, reče joj, »zagrlit ćeš sina u naručju.«

Tebe samo triba zagrlit i puštat da se švogaš...: grli:

Zagrlit ću srce koje podnese teret mog sna.

I kazati: Dobro jutro more... i zagrli nas more oko vrata.. " Kao što će nas popzdravit i zagrlit naši stari prijatelji.Matko, Beli, Bili, Đo, Škoma, Pajser Mile, Tale je na dalekom sjeveru, Ergović........ neka ne zamjeri kog ne spomenuh.

Dolazio je svaki dan i uvijek je postojala neka simpaticna veza između nas, bezazlena u to vrijeme, mislila sam.. nije mi to bilo bitno, bio mi je prijatelj. onda je muz otisao raditi na teren, a prijatelj je i dalje dolazio. svaki dan smo provodili vrijeme zajedno, svaku vecer, svaku noc se dopisivali, o opcenitim stvarima, o problemima.. ili samo zezancija, ali smo pricali, nije bilo bitno sta. i tako je to islo, mjesecima, sve vise i vise i sve cesce i cesce. postao mi je jedna od najbitnijih osoba u zivotu. i iako sam vidjela da mi fali neprirodno ako ga 1 dan ne vidim ili ne cujem, i dalje sam se uvjeravala da je bezazleno i da je samo prijatelj. prije godinu dana, sasvim iznenada, nakon godina i mjeseci druzenja i viđanja i priicanja, prvi put smo spomenili nasu situaciju, jer smo oboje vidjeli da ima neceg vise. od tada smo mjesecima pricali samo o nama, sto osjecamo, sta cemo, kako cemo, otkud sve to, zasto smo se toliko zblizili, kako ce to proci... imali smo jak platonski odnos, a i sama prica o nama, prijateljstvu ili ljubavi izazivala je ogromnu krivnju u meni. odlucila sam da necu nista poduzeti, da ce vrijeme pokazati... znali smo se nekad zagrlit samo i satima tako ostati, zagrljeni, drzati jedno drugo... osjecala sam i njeznost i ljubav i prijateljstvo i privlacnost i krivnju.. sve u isto vrijeme.. ali htjela sam da me drzi tako, i htjela sam ja njega drzati, grliti.. sta da kazem.. prestala sam jesti, spavati normalno, iz dana u dan sam samo na njega mislila, znajuci da nikad necemo biti zajedno, ali u srcu i dusi smo bili zajedno, i znali smo to oboje. ne zelim povrijediti muza, on ne zeli povrijediti prijatelja.. nas dvoje ostali smo povrijeđeni. nisam mogla biti s nim, ali nisam htjela ni biti bez njega. trazila sam da mi bude samo prijatelj, ako moze.. i islo je neko vrijeme. bilo mi je dovoljno samo da je tu, da ga cujem, da ga vidim, da znam da je dobro i da je jos uvijek tu. volim ga i bojala sam se da cu ga izgubiti potpuno. i postupno je i prestao dolaziti, tesko je to i njemu. sve se manje cujemo, ne viđamo se vise skoro uopce, ali osjecaji su ostali snazni kao i prije. nekad mislim da moram i mogu zivjeti s tim, a nekad zelim vristati i plakat i pobjeci iz svoje koze. svakodnevno mislim na njega i osjecam ga i jaaaaako mi je tesko. imam osjecaj da nikada nece proci. fali mi on, kao osoba, kao prijatelj i kao muskarac.. cujemo se nekad, tek tako da znamo da smo dobro. da mogu vratiti vrijeme, nekad mislim da se nikad ne bih tako zblizila s njim jer je tako tesko biti bez njega, sad vidim, a nekad mislim da bih sve isto napravila, jer imam jednu uspomenu, uzasno bolnu ali i uzasno lijepu, na vrijeme provedeno s njim, na ljubav, na njega... nikad ga necu zaboraviti jer ce on uvijek biti dio moga zivota, i u srcu a i fizicki, samo se nadam da jednog dana nece biti ovako bolno i tesko i da cemo se moci ponovo vidjeti normalno i biti prijatelji... ali znam da je to vjerovatno nemoguce. vrijeme ne pomaze puno, jer prolaze godine, a osjecaji ostaju.. procitala sam samo par vasih prica, i nekako je lakse znati da se to ne događa samo tebi, mada mi je zao svakog kome se to događa.. vise ne gledam jednako ne " prijevaru " jer nikad ne znas kakva prica iza toga stoji.. samo ja to ne bih mogla napraviti, i nije mi zao sto nisam... ali sad moram zivjeti s ovim sto osjecam, najbolje sto mogu. prezivljavati, ponekad mislim..

»Dogodine u ovo doba reče joj [ Elizej ] zagrlit ćeš sina u naručju.« (2 Kr 4,16 a)

koja je mačka ispala oksana dok se petrov grčija na stazama i u zadnjoj trci caterhamu priskrbija 10 milja bernievog bonusa, sisata plavuša je radila za sebe i postala njihova komercjalna direktorica. ispada da je bila menađerica samoj sebi. odisejev trik sa trojanskim konjem je šala mala prema ovom potezu oksane. e moj vitaly da si zna šta ti sprema treba si je tako jako zagrlit da ostane bez zraka

Ha, dogovorit ćemo se, ljudi smo - odgovorit će vam nonšalantno, a vi ćete ga zagrlit ko svog, jer ste ispod stranog odijela prepoznali da je osto onaj stari, vaš pajdaš, čovjek iz naroda.

Komentar od: Marjory Komentirano: 28. svibanj 2012. 17:19 BILA KRV@ a moraju bit stalno u medijima, kad se nista ne minja. ljudi su i dalje na spomen homo zestoki i nece da prihvate da ta populacija je tu, među nama. a ti imas pravo na Rivi zagrlit i poljubit svoju curu, zenu, ali vidis to nebi dozvolija njima.bome lipo

Sačekaj samo dan i stisnit ćemo si ruke, zagrlit se i zaželjeti SRETAN BOŽIĆ

Ona nema pojma koliko je sad želim zagrlit i ne puštat.

evo moj dragi nije taj koji bi preko noći i svjestan je toga da to tako ne ide, da imamo za riješit još hrpu stvari svatko na svoju stranu da bi uopće mogli planirati nesto zajedno. stvar je u tom da ga onda, razmišljajući o tom hvata kriza jer mu najbolje godine prolaze bez mene, u problemima i sl. idealno bi bilo sad i odmah zajedno, pa rješavat sve polako ali to tako ne ide. nije dobro za nikoga. ne misli on da je lako, već naprotiv da će biti jako jako teško i razvod i živjeti sam kad te nema tko zagrlit i upoznavanje djece i kretanje u novi zivot na nekom nepoznatom terenu.

Dođe mi da kažem nešto ružno Nešto grubo što će smrznuti zrak Nešto što ću ispucati iz sebe zatvorenih očiju Ko srebrni metak sa tvojim imenom Sa mojim imenom I nije me briga hoći li pogodit ili promašit Hoću li ranit sebe ili tebe Nešto što će udariti, zaboljeti slomiti ne marim što, nebitno Dođe mi ali neću Zatvoriti ću prozor da mrak ne ide van zaključati vrata sva vrata na koja bi mogao i slučajno pokucati Izaći ću ja iz ove priče sa previše likova a premalo radnje Priče bez početka i kraja Ne zaviruj mi u oči i ne prevrći riječi koje više nisu moje jer nisu više tvoje Nema me za tebe Možda ću postojat negdje drugdje Slučajno ili namjerno, ni to ne trebaš znati Sve ovo izgovorim naglas ko molitvu za oproštaj Pa mi dođe opet da opsujem tebe i sebe i sve osim nas Jer nas ne postoji Dođe mi ali neću Zagrlit ću te još samo jednom i to je to.. kraj

Naravno zbog mog grča u grlu neuspjeva mi prebacit svaki put, ali trudim se i to me jako ispunjava, svaka pojedina situacija u kojoj mogu nekog zagrlit i pohvalit makar za njegovu simpatičnost

Pa mogao bi..... hm.... prići joj, zagrlit je ili iznenada zažvalit, ovu drugu opciju vole: top:

Oš ' je zagrlit - zagrli pa makar spusti ruku preko ramena pa je poslatao.

Da, zagrlit ćete to dijete i reći mu koliko ga volite, da je uz vas na sigurnom i da ga nećete ostaviti, premda znate da će ono jednoga dana ostaviti vas.

Kako porlazi svaka minuta čini se kao godina, nema je više se nikad nećemo slučajno susresti, nikad mi se više neće smješkati, zagrlit me najčvršće da osjetim da sam živa, samo taj trenutak bi mijenjala za cijeli svoj život.Kako znam?

Danas čekam taj trenutak jer znam zagrlit ćeš me mislima, poljubac stazama svemira poslati da dan mi uljepša.

Očekivanja su bila vidjet ću Chloe, zagrlit ćemo se kao stari prijatelji, razgovarati o stvarima koje su nam se izdešavale zadnjih godina, te ću ja shvatiti da je ta davna iskra stvar prošlosti, zatvoriti tu priču te nesmetano i bez nje u mislima krenuti u daljnju pustolovinu zvanu život.

Ženu koja ga razumi, pokazuje mu ljubav, koja će ga zagrlit, lagano rukama prislonit na tople sise, jedino misto di će nać mir.

U pink taksiju je ekipi ugodnije, mogu se zagrlit, ne moraju šaputati dok pričaju a imaju i zajednički jezik s vozačem.

Zagrlit te da ti kosti počnu pucketat.