a ima tome mnogo godina dok su seniori jos trenirali u sucurcu u skolskoj dvorani, dosla je smjena trenera seniora I. D. nakon prvih 5 kola i prvu ekipu je preuzeo dotadasnji pomocni trener M. B. koj je godinama prije toga bio i igrac i naravno znao se sa svakim u dusu. ali ipak na prvom treningu dodje i izvali: svi me znate ja sam M. B. i sad cemo igrati na dva koša bez baluna a jedna od najjacih storija se dogodila jos za vrijeme bivse drzave.. kaštel sucurac je bio kako je to onda bio obicaj grad pobratim Aleksinca to je jedan gradic u blizini Niša (to danas moze izgledati cudno al tada je to bio takav zakon da svaki grad odavde ima grada pobratima otamo) i nasi kosarkasi su svaek jeseni isli 12 do 15 dana na pripreme tamo te godine sam i ja prvi puta isao sa seniorskom ekipom znate ono kad se kao klinac nadjete medju iskusnim vukovima koji samo cekaju kako ce te zahebati i napraviti ti blamazu. e ovo je najjaca storija zato jer je jedan iskusan vuk naletija na brokvu od tada ipak mnogo mladjih vučića.. ove vučiće ću spomentii a starog vuka ipak neću njemu ću samo inicijal od prezimena (bolji poznavatelji će odmah znati dakle bili mi tamo smjesteni u nekom internatu đačkom, studentskom nemam vise pojma i direktor (danas se kaze ravnatelj) tog internata je bio istovremeno i policajac u tamosnjem sup-u (dabnasnji Mup) e a poanta je da je taj nas iskusni vuk takodjer bio tada inspektor u nasem splitskom sup-u i to na visokom nivou.. e i sta se dogadjalo taj njihov direktor supovac je svaki dan dolazio u nasu sobu i upozoravao da se ponašamo normalno i da nista ne smije faliti ili nedaj boze biti razbijeno. dosadan ka čimavica.... e to nisam reka imali smo na raspolaganju dvije sobe sobe velike. u jednoj su bili iskusni vukovi a u drugoj nasoj manje iskusni vucici neiskusna janjad (poput mene tada) i naravno jedan iskusan vuk, da, da pogadjate to je bio nas supovac