zato što " bez muke nema nauke ": D odnosno, kupiš cvijet u vazi, ili dobiš psa na poklon, pa pomisliš: joj, kako je prekrasan taj cvijet ili joj, ful je sladak taj moj psić i zaboraviš da cvijet treba zalijevati, presaditi.... a psića zboraviš nahraniti, šetati s njim, čistiti ga.... dakle, na početku je sve super, ali čovjek mora nešto dati da bi uspio održati nešto što mu je važno. i kako u životu ništa nije apsolutno, već relativno, a ništa konstantno osim mijene, tako se i čovjek mijenja, raste i to unosi u svoju vezu s partnerom:) znam to sve naravno, ali evo moje mini teorije ' ' truda ' ' na vlastitom primjeru, što ću, to mi je jedina koža. uobičajene stvari ne smatram nekim trudom, to je prilagodba kao i sa svim drugim odnosima - na poslu, prijateljskom, obiteljskom... ne mogu raditi baš sve što mi padne na pamet i treba uvažavati druge. tako to ja zovem i ne zahtjeva mi neki naročiti trud. sve ono što bi prelazilo moje granice podrazumijevanja i zahtjevalo poseban trud, rezultiralo bi time da mu u kadu ubacim fen za deset godina pa bi se svi čudili ' kako to, bili su skladan par '. e nisu, jer se ja ' trudim ' već deset godina, a zapravo nisam takva i išlo mi se vani bar sto i pedeset puta u tih deset godina, ali zbog njega nisam ili smeta mi to što tu i tamo gleda žene u prolazu, ali što sad neću gnjaviti s ljubomornim ispadima... zanemarite primjere i stavite koje hoćete (osim čarapa i takvih trivijala). tako da meni to što se zove trudom uopće nije pozitivna stvar jer samo guši neke djelove nas i zbog toga treba naći što komplementarniju osobu ili bar tolerantniju da bi truda bilo što manje. ljudi zbog previše truda pucaju i potreban je samo onima koji su se u procjeni zajebali pa to moraju nadoknađivati ' umjetnom ' kompatibilnošću. (ne govorim sada o težim stvarima tipa da se dogodi bolest, a ni onda mi to ne bi bio trud, već se podrazumijeva). svako prosvjetljenje glede i untaoč truda je dobrodošlo. dajte, potrudite se malo