Svima onima koji su ga, makar i površno poznavali, Mirso će zacijelo ostati u trajnom sjećanju, ako po ničemu drugome, bar po onom vedrom licu, nepatvorenošću i nekoj neprimjetnoj dobroti, onome čega je sve manje u ovom zahuktalom vremenu i prostoru i kad postavljamo sami sebi pitanje: Kuda zapravo žurimo? tek onda kada odjednom ostanemo bez nekih nama dragih i svakidašnjih ljudi...