Na Papui i Novoj Gvineji živio s kanibalima, a na Tahitiju upoznao ljepoticu Tamaru.... Još i sad zaiskri plam kada se sjeti tih egzotičnih mjesta, a brci se razvuku u osmijeh kada priča o Meksiku i Meksikankama.

ajmo sad malo nekaj reći i o onim povremenim situacijama u kojima se zaiskri među blogerima, pa se pišu postovi o tom kaj neko komentira, kolko puta, kak, jel se osvrće na postove, ili tek gnjevno, jel zajebava radi zajebancije, jel se fiksiral na nekoga jer vidi da bu kad tad pukel ko kokica i tak dalje. pada kiša, propal mi izlet pa eto. uz sve ove svjetske i domaće probleme, te prijetnju da će onaj drugi vulkan proraditi, hajde da se osvrnem nimalo gnjevno na prozivanje mojeg blogerskog imena a u svezi meni teško objašnjive ogorčenosti blogerice Luki, koja je ničim izazvana pristala javno pisati, no nikako shvatiti da je to javni prostor, javni zid i ak hoćete pitomi deponij naših odluka. mogućnost da otvorimo prostor javnosti meni je jako draga s obzirom da primijetih kak ovdje ima turbo pismenih, duhovitih i nadasve pametnih i mudrih ljudi koji uz ave karabatićke i maje moralićke nemaju šansu podijeliti pismenost, duhovitost, pamet i mudrost igdje nego ovdje, na blogu. dakle, kad pristaneš podijeliti s javnošću svoj lik ili nick onda pristaješ i na nešto što će ti se više ili manje sviđati. meni je osobno okej ne manipulirati komentarima, jer bez njihova djela bilo bi apsurdno uopće ići u javnost. u suprotnom napisala bih nešto u komp i pohranila isto u bespućima dokumenata. neodoljiva je sloboda kreirati svoj blog. dakle, možeš se " skrivati " iza svog koncepta kao ja u svom slučaju iza lajavekuje, iako iza svojih riječi stojim bez obzira što koristim često rječnik koji se upotrebljava kad nismo u zadanim i nametnutim licemjernim društvenim normama. dakle, prosta sam. ko rvacki čovjek: dosta mu crkvavica i tu i tam koji kontejner. luki je pak izabrala koncept intimnog dnevnika u kojem iz dana u dan opisuje idealnu sliku života kojeg zapravo rijetko srećemo. dakle, ona ima dobro plaćen posao, stan, fakultet, kućne ljubimce, kulturno se uzdiže. pa kad je izabrala takav koncept bloga i života u kojem malo tko i od hrvatskih blogera uživa, onda nije mudro ne očekivati poneki zajedljiv komentar. jer to je naprosto ljudski. ljudi se nedjeljom mole Bogu, a već ponedjeljkom mole Boga da susjedu krava crkne. luki sam srela jednom na javnom mjestu ne svojom inicijativom, te prema tome o prijateljstvu koje mi se imputira ne može biti riječi, a još manje o poslušnosti da mijenjam svoj stav i manipuliram svojim komentatorima. uostalom, malo sam starija od dotične, pa mi se prikrpalo ponešto i mudrosti. ne zanima me tko stoji iza kojeg blogoidentiteta, je li posljednja u nizu koja je Luki digla tlak " turimtikitu " stara beskućnica bez fakulteta ili dama u najboljim godinama, no ne pada mi na pamet da sortiram i manipuliram komentarima. ono zbog čega ovo pišem je doslovno jeza koja me prolazi od agresije kojom mi se to uvjetovalo, jer Luki mi je doslovno rekla ako ne izbrišem taj komentar da će biti problema. zaključila sam da je to na liniji onog " tko nije uz mene, protiv mene je ", a takvu si dozu netolerancije ne mogu priuštiti ni u tabletama obloženim čokoladnim filmom. dakle, mene ne zanima identitet već pruženo. turimtikitu piše zanimljivo, " ubada bit ", ne uljepšava i duhovita je. dozvolite da imam pravo čitati je, jer mi je po volji, ako nije po luki. nikada ne bih osobu nazvala glupačom, kretenom, idiotom i propadalom. nisam agresivna u obrani svog integriteta, što u ovom slučaju nije bio slučaj, a to je nažalost i dijagnoza našeg društva. i u sadašnjem društvenom trenutku kad nas jebu nedojebani potrebna je supermeđutolerancija. stoga sam za ovu igru " čovječe ne ljuti me " zatvorena koliko sam otvorena za sve buduće komentare.

A vi ' s pissman, meni je bas drago citat da se Tijat vraca, jer smo se dida i ja s njim vozili jos sezdesetih, i nekako mi uvik zaiskri oko kad ga vidin.

Postoje ljudi toliko dragi da suza zaiskri dok čitaš njihove misli.

Prizor jaslica s malim djetetom, toliko nas raznježi da nam nerijetko u oku i suza radosnica zaiskri.

Vesna Pusić i Ivica Račan proteklog su tjedna po tko zna koji put ponovno " vidali " rane na razini metropole, gdje svako malo zaiskri prijetnja o rasulu partnerstva u vlasti.

Odjednom, žlica zastruže po praznom pjatu, a bijeli porculan zaiskri u snoviđenjima.

Jedno od velikih " zala " su i mnoštvo portala na kojima isijava gola mržnja prema svima i svakome.Posjećujem mnoge portale i svjedok sam istoga (izuzetak je Tribina, iako i na njoj ponekad zaiskri navijaštvo, ali ipak rijetko i umjereno, bez psovki i prostačenja)

Želimo pobijediti i na treningu, pa ponekad i ovako zaiskri ", objasnio je Valencijin stoper.

Evo ti jedan citat za agregat od motocikla klase 1000 cc, sa brojem okretaja 12000/min, sad zamisli koje su sile u F1 i zašto je bitna brzina klipnjače: " Tek prije nego klip dosegne gornju mrtvu točku, svjećica (ako je ispravna) zaiskri te smjesa eksplodira.

Ako i ne zaiskri iskrica ljubavi, zagarantirana je dobra zabava i upoznavanje novih prijatelja i prijateljica, a i samo snimanje emisije je potpuno novo iskustvo i doživljaj.

Pred očima vam zaiskri dim vatre s komina na kojemu se peče pogača, poteče vino i ulje u mlazovima, sve zabilježeno vrsnim fotografijama.

Priča se kako Hloverki trenutačno kod Sutlića akcije stoje nikad slabije, pa dio onih sklonih prisavskim teorijama zavjere predmijevaju kako se tjeranjem Latina zapravo želi istjerati Hloverka, čim među njima zaiskri.

Zaiskri li negdje eletrična instalacija i plane stari štramac, čitavo će krilo Palače izgorjeti prije negoli se vatrogasna jedinica probije uskom stazom između stolova konobe Dijareja i sandwich bara Trihineloza.

Ja š njim zav t učini odgovori smireno Prpa, te fratru nastavi razlagati, da Bog ovo nije htio, mogao mu je barut ovlažiti, pušku zanijeti, učiniti da kremen ne zaiskri i stotinu drugih vragolija.

Hvala na odgovorima: D Sa bakom smo već xy puta razgovarali, sugerirali na koji način da komunicira sa unukom a da ne zaiskri, ali uvijek se sve nekako vraća na staro.

Nije da baš nikad u SDP-u ponešto i ne zaiskri, kao što je recimo bio slučaj Z.

Kada se ideja, nematerijalna misao zaiskri u mozgu, na primjer misao o budućem podizanju stopala, tada mozak, na nama još uvijek neobjašnjen način, proizvode dovoljnu količinu energije, koja se pronosi živčanim sustavom i širi tijelom.

Ponekad u novinama zaiskri i nešto neobično, kao što je ovih tjedana bio tekst u vezi s obnovom Meštrovićevih prostora.

Faruk je pomalo nostalgičar i neuništivi optimist, kojem suza u oku zaiskri tek kad se sjeti Sarajeva i nekadašnjeg života.

Kada smo sposobni toliko se osjećajno otvoriti, Eros opet zaiskri i postaje most do ljubavi.

Prvo, ulozeni napor, zatim iskrena namera, voljni pravi izbor, disciplina, razmestanje delova puzle na svoje mesto, sazrevanje.... Zatim se sve obrce, ono sto smo mi do sada povlacili u sebe, to sada nas povlaci u srz, a tisina ce doci, sama, cucemo je i znacemo... Komuniciracemo na taj nacin i shvatiti da bolji ne postoji... Ali i to mora da se desi samo od sebe, ne na silu, jednostavno se dogodi... I tada se prepooznajemo u gomili dodirujemo se dusama, vibriramo u istoj ravni, duse nam se ogledajuci jedna u drugoj zaokruzuju, tvore celinu, a mi kroz ljubav na kraju na neki nacin oslobodjajuci se i od nje bar kao takve, kao poslednje stege u svesnosti, vise ne pitamo, ne trazimo odgovore, znamo, zaboravljamo, samo smo list na vetru sto treperi... A dotle, strpimo se, budimo zahvalni sto smo tu, gde jesmo, sebe smo ostvarili toliko koliko jesmo, a ako i ne cujemo tisinu, ne mari, pa u vecnosti ne vaze zakoni prostora i vremena, pa tako ni nivo ostvarenosti nema znacenje... Ko moze zaustaviti iskru, da zaiskri u punom sjaju i zatim nestane u tmini, da bi jednom opet postala svetlost... na kraju tunela...? Sta je za vas Tisina, koja se cuje, dragi moji...?

Zbog toga i volim pisati na pollitici, naravno svi smo od krvi i mesa pa ponekad zaiskri među nama ali u globalu čitavu ovu raspravu smatram zgoditkom prvenstveno za sebe jer teško je nešto novo saznati/naučiti ako se čovjek kreće u zatvorenoj sredini istomišljenika sa kojima se što svjesno što podsvjesno tokom života okružimo.

Vi pevate krasno i dirljivo... Vi pevate o nekome i nečemu, što se lagano zaboravlja, ali ipak - ponekad zaISKRI iz pera jednog pravog pesnika i ambasadora dobre nade, koji se uvek pita jer zna da - ko ne pita, taj neće ni doznati...

Panta rei, proći će, prolazi sve, sve tužno i ružno jednoga dana zaiskri ponovo ljepotom i lakoćom postojanja u najljepšem snu koji cijeli život sanjamo.

Ako se vidite i dogodi se da se prepustite starim rutinama i među vama zaiskri.

I sada mi suza zaiskri u očima kad pomislim kako sam mogla glupo pogriješiti; glupo, ali zaista posve nehotice.

Tamošnje razočaranje prilično je razumljivo siže o dvojici murjaka koji postaju prisilni partneri na showu stvarnosti doimao se originalno i svježe te nudio priliku za pravi urnebes, pogotovo kad njih dvojicu glume Robert De Niro i Eddie Murphy međutim, iz njega je izniknuo tanjušan filmić u kojem je akcijski dio vrlo suhoparan, a humor zaiskri tek povremeno. Showtime je, nesumnjivo, slabašno djelce, no karizma hollywoodskih zvijezda začudan je fenomen: zahvaljujući njoj De Niro i Murphy krpe prazne hodove i drže gledateljevu pažnju, unatoč tome što repriziraju uloge u kojima smo ih već vidjeli (Murphy skida magarca-gnjavatora iz Shreka, a De Niro varira likove mrgodnih murjaka iz tko zna koliko prethodnih nastupa).

U plimi Božjoj zaiskri pogledom sretnika,

Hvala Ti što si moju I naučila zašiti gumb, još Te nije zaboravila... i neće nikada, jer još joj na spomen Tvog imena u malim očima zaiskri suza a sjeta joj pokrije dječje lice.