Nema ništa sadašnje u prošlosti, niti buduće u sadašnjosti, a još manje buduće u prošlosti ili sadašnjosti, ali zato nešto od toga ili, bolje rečeno, ono nešto neumrlo, zbiljsko, ljudsko i sudbinsko postoji u vremenu u kojem je živio i napisao, ne zato da postanem slavan, bogat i moćan, već zato da kaže što ga je tjeralo da ispriča svoju priču o junacima svoga doba i sudbini staroga, žilavog, malobrojnog i, oprostite, zajebanog hrvatskog naroda.