Koristi se parodijom kako bi ' što vjernije ' oslikao svakodnevicu, blizak mu je monthypaytonovski stil i sve ono što je nakon njega slijedilo " (10), riječi su Dubravke Vrgoč nakon praizvedbe Atentatora, dok će o likovima iste predstave Ljubica Anđelković napisati da su " u svojoj neobičnosti i bizarnosti pomaknuti do samog ruba prepoznatljivosti " te kao temeljno obilježje drame istaknuti " pomaknuti, crni humor ". (11) U Ružićevoj kritici predstave Motel Mrak stoji: " Između realistične komedije i groteske predugo plutaju likovi, njihovi iskazi i postupci, pa je predstava loš spoj dobrih komedijskih zapleta i na trenutke duhovitih dijaloga " (12), dok Tajana Gašparović piše kako je redateljica Motela Mrak Marica Grgurinović sve " dramske likove dovela do krajnje groteske koja se približava onoj iz Obitelji Adams ". (13) Nadalje, teatrologinja Ana Lederer u programskoj knjižici Juga 2 napominje da bi Špišiće voj drami " pristajao i podnaslov ' tragigroteska ', jer Spišić je ipak neorealističku impostaciju pomaknuo u tragigroteskno ležište " (14), a povodom premijere Svinja redatelj Ozren Prohić govori o " crnoj groteski " i o " alanfordovskim " likovima i dramskim situacijama te dodaje kako Zajecova drama " ima sve elemente groteske kao i njegovi prethodni komadi ". (15) Naprotiv, sami autori svoje drame rijetko kad izravno potpisuju žanrovskim označnicama groteske ili crne komedije.