Oooo, pa onda se tu pojave i jos sto drugih stvari koje se javljaju u zajednickom zivotu... pa se trudis, pa pokusavas, govorim obostrano, pa kad ti disadi se truditi a nepretka nema... onda pocnes i ti polako dizati ruke... To moze biti trenutno stanje, dok se ili ne pomiris sa takvim nacinom zivota do kraja ili podignes pesnicu i lupis od stol.... Nije isto raskinuti vezu dugogodisnju, lupiti se dupetima i svako na svoju stranu, brak je ne kaze se džabe institucija i kad se rusi vuce za sobom vece posljedice... zato ljudi razmisljaju... da li rusiti ili se prilagoditi i naci neki laski izlaz i utjehu u svom takvom zivotu... Ipak ovo drugo ja bezbolnija varijanta.... Ne govorim o brakovima koji su totalno raspadnuti, gdje je netko maltretiran, zapusten, zaboravljen... vec o onim brakovima koje je svakodnevnica, tempo zivota, nedostatak vremena za posvecivanjem jedno drugome.. i onda se upadne u rutinu... koju bi promjenio a nemas vremena.. ne mozes se uskladiti.. ili posao, djeca... ma.... I, onda sta se desava.. lagani bijeg iz te kolotecine, jos malo osjecaja zivosti... vidjeces, upamti moje rijeci.. bice prilika... desice se... samo je onda na tebi da li pristati ili se vratiti svojoj svakodnevnici... Nitko ne govori o razvodima, samo ponovno osjetiti onaj dpbro si rekla pubertetski zanos:))))