Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.

Modeli, usmjerite pogled ovamo Kad je fotić u tvojoj blizini, rukama ne zaklanjaš lice?

Jer pravednika, Jahve, Ti blagosloviš, dobrotom ga svojom štitiš i zaklanjaš.

dakle došavši do Indije alexandar makedonski je zaklonio sunce jednom Yogiju kako bi ga upozorio na svoju prisutnost Yogi je otvorio oči alexandar ga je upitao, neka kaže što želi i on će mu ispuniti želju Yogi mu je rekao sve što ti možeš učiniti za mene je da se makneš jer mi zaklanjaš sunce

Zaklanjaš glavu iza kakve god slučajne misli: - Dudov prelac... otmjen kukac...

zaklanjaš pogled iza ramena... da se bar malo privikneš na to... i plačeš.. od sreće što još visiš.. noge utrnule... ledene, bez života... tijelo promrzlo... ruke ukočene... boli svaki pokret... ne shvaćaš otkud ti snaga za uspeti se na liticu.. kako stati na noge koje ne osjećaš... a kada se gore pojavi lice bijelog anđela.... u šoku sve zaboraviš...

Moj stan ima potpunu zvučnu izolaciju. Sjajno, a sad odi kući i puštaj si Maidene i skači i maši glavom okolo, zaklanjaš mi zvučnik... Ma pazi ti lukavca, prvo pa u studio, da ne bi...

a da se pogledaš u ogledalo pa ponovo to izgovoriš, drago mi je da zaklanjaš oči prid povjesnim činjenicama, drago mi je da ti to peče savjest i da nemoš prihvatit tu istinu kakva je, zna se ko je iskrivljava i dan danas iskrivljava povjesne istine... oni šta su nosili kape sa tri roga i borili se protiv Boga

Zašto se odjednom zaklanjaš u ulogu nekakve žrtve?

Zašto na velikoj većini svojih fotografija zaklanjaš lice/kriješ identitet?

To je ono kao kad prištavcu koji si je umislio da je galeb, pa kruži oko tebe dok se sunčaš kažeš: Zaklanjaš mi sunce, crta.

Dođe mi da Bajsu u facu zaurlam: Zaklanjaš mi pogled na podvelebitski kanal, idiote, nestani.

Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti beše na svetoj gori Božijoj, hođaše posred kamenja ognjenog

Ti se zaklanjaš iza auta, ali nije ti čudno, niti panično bježiš.