U postupku je utvrđeno: - da je temeljem ugovora o radu od 27. ožujka 1996. tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poslovođe na građevinskim radovima, te da je bio odgovoran za organizaciju posla na gradilištu tuženika, - da je tužitelj (kao poslovođa) tijekom izvlačenja oplate uočio gibanje zaštitnog zida u duljini od oko 7 metara do dubine od oko 8 metara, što je omogućilo odlom i osipanje kamena ispod temelja, tako da je zid ostao visiti u zraku, pa da je tužitelj radi upozorenja povikao i dotrčao do zida uz bunker kako bi upozorio radnike da izađu van zbog opasnosti od rušenja, - da bagerista nije uočio tužitelja dok je prilazio mašući rukama, jer mu je vidokrug zaklanjala ruka bagera i hidraulički cilindri s klipom, a zbog smještaja upravljačke kabine, kada je bagerom izvlačio građevni materijal i okrenuo se u suprotnom smjeru te je tužitelja stražnjim dijelom bagera pritisnuo uz potporni zid i teško ga tjelesno povrijedio, Kraj takvog stanja stvari pravilan je zaključak sudova da prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 59/96., 94/96.) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu profesionalnom bolešću i bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava i da je tuženik odgovoran za naknadu štete u smislu odredbe čl. 161. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. dalje: ZOO).