Klečali smo ispred drvenih klupica i klanjali se Presvetome, bila je meditacija na raznim jezicima, polako sam tonuo u neke dubine, osjećao sam vjetrić kako me dodiruje, osjećao sam trnce kako kroz mene prolaze, čuo sam ljude pored mene kako sa vrećicama šuškaju i nešto govore, pitao sam se zar ne osjećaju kako je lijepo zaklopiti oči i utonuti među oblake, utonuti ne u razmišljanje, nego samo zamisliti ljubav koja nas okružuje i odložiti misli na obali i utopiti se u oceanu ljubavi.

Ona se bojala leći; a kad bi napokon legla, plašila se zaklopiti oči.

Spustivši se do venerinog brežuljka, strast je još više počela bujati u tebi, grudi su se počele nadimati tvojim jačim uzdisajima i htjela si zaklopiti oči i prepustiti se čarima zadovoljstva, ali morala si pratiti riječi i doći do kraja.

Nalazim da je jednostavnije zaklopiti oči i čekati.

Mislio sam tad kako me nikad neće napustiti, kako se neću razočarati, kako će ruka koja me hrani biti i ona koja će mi zaklopiti oči.

Dovoljno je zaklopiti oči da se ne izgubiš i pristati.

Riječ myopia znači dvije stvari: kratki vid i mišju rupicu, a glagol myein = zaklopiti oči.

Zaklopiti oči i pisati po tastaturi nije nimalo lako.

Opušteno, uspravno sjesti na rub kreveta, stolicu, travu te zaklopiti oči.

Valjda će se naći netko tko će mu zaklopiti oči, kada ga nebo pozove k sebi jedne hladne noći...

Film Zgodna i (ne) zgodna je komedija o tome kako otvoriti svoje srce i zaklopiti oči.

U trenutku mučne tišine kada nisam mogla zaklopiti oči i zaspati, zamišljam u ovome trenutku koje su misli prolazile mojom glavom, tada u devetogodišnje djevojčice.

Istina, ljubav se može dogoditi svakome i možda možeš zaklopiti oči da neke stvari ne vidiš, ali srce ne možeš zatvoriti da neke stvari ne osjetiš, no kakvo je to srce koje može zabiti najboljoj prijateljici nož u dušu ostavljajući joj ožiljke za cijeli život.

On napokon uspije na trenutak zaklopiti oči, a onda ih opet otvori.

Sjetim se naših početaka, strasti, poljupca kad sam od užitka morao zaklopiti oči...

A da probaš zaklopiti oči, možda će ti tako biti lakše.

Ne znam zašto je nemoguće zaklopiti oči i usnuti, zašto mi to netko ne omogući kada želim zaspati, samo se odmoriti.

Sada kada sam siguran da sam sve, baš sve najvažnije poslove odradio na ovome svijetu, kada znam da neću nikome ostaviti nikakve dodatne obveze, kada znam da nikome neću nedostajati, znam da niko neće niti pitati za mene a kamoli primijetiti da me nema, sada mogu mirno ili nemirno svejedno zaklopiti oči i preseliti se u vatrene odaje samoga Vraga jer, očito je, tamo imam rezervaciju....

Sve što su trebali je biti u istoj prostoriji, zaklopiti oči i prepustiti se ljubavi koja ih je oboje prožimala.

To je isto fascinantna stvar, kada je ona bila ovdje spavao bih uvijek možda 1 h, 2 h max, iz jednostavnog razloga što nisam mogao zaklopiti oči kraj nje, zbog cijelog onog " ovo je samo privremeni dar, she is bound to leave me so I might as well spend 250 % of my energy just enjoying the time I have with her " shit.

Kada bi barem mogli zaklopiti oči i čitati.

I možda samo malo, nakratko zaklopiti oči

" Ili, " tada će starac sa podsmjehom, " treba li zaklopiti oči, treba li odbiti vidjeti što se događa?

Za potpuni ugođaj u njihovoj glazbi potrebno je samo zaklopiti oči i dozvoliti da glazbom otputujete na dalek put

Hm, nešto me uhvatilo da pišem o tom.o tome kako je svaka minuta dragocjena.kako nekad prolazim ulicama.. I pogledam na sat.. Vrijeme.. tako brzo prošlo.okreneš se, i već je prošlo pola dana.pitam se uvijek jesam li dobro to vrijeme iskoristila.shvatila sam nešto.. nije dobro uvijek se tako preispitivat jel nešto dobro radimo ili jesmo li pametno iskoristili vrijeme, i slično... treba se samo prepustit.i živjet iz dana u dan.ako nam je već toliko toga u ovom svijetu grozno, stvoriti svoi svijet.nešto svoje.mašta.snovi.radiš što voliš.umjetnost.sviranje.pjevanje.slikanje.što god.. samo ono što voliš.što te ispunjava.i ne dai se smesti.nekako svi smo rađe u svom svijetu, bez obzira na činjenicu da smo svi povezani ovim velikim svijetom.ali kažu da je život lijep kad se živjeti zna. i mogu vam reć da se slažem.istina je.samo treba znati živjet.ne kao ja tražit smisao života. [ nema mi smisla zašto smo stvoreni ak ćemo istom brzinom kojom smo stvoreni, nestat.uglavnom... ]. bolje je neke stvari samo pustit. samo pustit.da prođu.da odu.samo tratiš život ako se zamaraš za sitnice. dobro znam da je sitnica iako predstavlja nešto malo, širok pojam.dok je za nekog nešto sitnica, za druge je puno više.al ja mislim na one baš sitno sitne sitnice.ma.. ovo vjerojatno ništa nema smisla al ajde:). trudit ću se bit sretnija.ne znam kad će mi bit zadnji trenutci.inače ja sam skoro uvijek nasmijana, samo što se tako baš ne osjećam.ali u redu.trudit ću se.imam priliku bit sretna pa ju budem i iskoristila.a i ak ne na naibolji način... znam da sve će jednom proći.ali da prije nego sve prođe još mnogo mnogo puta ću i ja bit onako baš pravo i istinski sretna:). svemu će jednom doć kraj.svi ćemo jednom zaklopiti oči i jednostavno otići.zauvijek.. tj samo tijelo.ne i duša:). zato je važno smijat se.puno.puno.iskoristit vrijeme.dragocjeno je.brzo prolazi.ne vrijedi žalit za prošlošću.živi u sadašnjosti.kreći dalje.kažu da poslie kiše dolazi sunce.duga.i dolazi.ali sami krojimo sreću.samo smo za nju odgovorni.i za to koliko će je bit.mnogi to ne shvaćaju.i da.. kad vam se jedna vrata zatvore, druga se UVIJEK otvore.stoga ne gledaj u zatvorena vrata.iznova ti se pruža prilika.samo ju moraš vidjet.zavirit unutra.i naći ćeš ju:)