Početkom sljedeće godine, 25. siječnja, u samostanu sv. Pavla u Rimu najavljuje biskupijsku Sinodu, sazivanje Ekumenskog sabora i " aggiornamento " Zakonika kanonskoga prava.

Pojasnio je kanonsku valjanost Papina odreknuća, upućujući na 332. kanon Zakonika kanonskoga prava koji u $ 2 kaže: »Ako se dogodi da se rimski prvosvećenik odrekne svoje službe, za valjanost se zahtijeva da odreknuće bude slobodno i da se očituje prema propisima, a ne zahtijeva se da ga tko prihvati.« Oba su uvjeta, sloboda i očitovanje, ispunjena pa je odreknuće valjano i nitko ga ne može ni potvrditi ni odbaciti.

Svećenici u Istri i dalje daju punu podršku svom biskupu te vjeruju da neće popustiti pod silnim pritiscima, bez obzira na to što su oni uvijeni u oblandu poslušnosti i paragrafa Zakonika kanonskoga prava.

Osobito je upozorio na obdržavanje kanona 812. Zakonika kanonskoga prava, koji propisuje da osobe koje poučavaju teološke predmete na katoličkim učilištima djeluju s crkvenim mandatom.

U svrhu permanentnog obrazovanja članova HKD-a, prva točka dnevnog reda Skupštine bila je predavanje kardinala Velasia De Paolisa na temu Ususret tridesetoj godišnjici proglašenja Zakonika kanonskoga prava.

Institucija nove Sisačke biskupije postaje, naime, novi, u okvirima Zakonika kanonskoga prava, samostalni instrument odnosno sredstvo organizacije cjelokupnoga crkvenog života i djelovanja na tome određenom geografskom području.

O razdoblju između Sabora i objavljivanja preuređenog i osuvremenjenog Zakonika kanonskoga prava, koji je Crkva dobila 25. siječnja 1983. godine, govorio je dr. Josip Šalković, profesor na zagrebačkome KBF-u, u prvome dijelu predavanja: »Zakonik kanonskoga prava - teološko-pravna sinteza Sabora«.

Važeće kazneno pravo Katoličke Crkve o tome govori u šestoj knjizi Zakonika kanonskoga prava s naslovom " Kaznene mjere u Crkvi " i ta knjiga se dijeli na dva dijela, prvi dio općenito govori o kaznenim djelima i kaznama, a u drugoj dijelu se nalazi specifikacija kazni za pojedinačna kaznena djela.

Dr. Šaško: Odredba kanona 1172. Zakonika kanonskoga prava kaže: »1. Nitko ne može zakonito izricati zaklinjanja nad opsjednutima, osim ako je od mjesnoga ordinarija dobio posebnu i izričitu dozvolu. 2. Neka mjesni ordinarij dade tu dozvolu samo prezbiteru koji se odlikuje pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života.« Mislim da bi biskupi ozbiljno trebali provjeriti tko se poziva na kakve dokumente i čime opravdava svoje postupke.

Naime, izvan priprave za sakramente inicijacije, a to su sakramenti krsta, potvrde i euharistije, molitva zaklinjanja izriče se, po odredbi Zakonika kanonskoga prava, samo u izvanrednim slučajevima, kad se s vrlo visokim stupnjem vjerojatnosti može pretpostaviti da se u nekom slučaju radi o opsjednutošću.

Crkveni zakonik u svezi s tim izričito određuje: »Nitko ne može zakonito izricati zaklinjanja nad opsjednutima, osim ako je od mjesnog biskupa dobio posebnu i izričitu dozvolu.« Isti kanon 1172 u 2. paragrafu određuje: »Neka mjesni ordinarij dade tu dozvolu samo prezbiteru koji se odlikuje pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života.« Ne možemo na temelju Vašega pisma biti sigurni da se u slučaju koji ste doživjeli radi o tome no važno je istaknuti da se spomenute odredbe Zakonika kanonskoga prava odnose i na karizmatske pokrete i molitvene zajednice, te da se u molitve zaklinjanja ne bi smjeli upuštati oni koji nemaju odgovarajućega odobrenja mjesnoga biskupa.

Iz župne blagajne, u koju imaju u skladu s odredbama Zakonika kanonskoga prava uvid članovi župnoga ekonomskog vijeća - a to su u svakoj župi domaći vjernici laici - podmiruje se i doprinos za biskupiju koji je precizno namijenjen za uzdržavanje središnjih ustanova, za zdravstveno osiguranje svećenika te za fond solidarnosti iz kojeg umirovljeni svećenici primaju svoju mirovinu.

To odreknuće, da bi bilo valjano, mora biti učinjeno slobodno i prema propisima crkvenoga zakona, kako to propisuje kanon 332 2 Zakonika kanonskoga prava koji je objavljen 1983. godine.

" Nakon donošenja Zakonika kanonskoga prava 1983. pokazala se potreba za donošenjem Instrukcije biskupskim i međubiskupijskim sudovima za postupak u predmetima proglašenja ništavosti ženidbe Dignitas connubii (Dostojanstvo braka) 2005. godine, kako bi bila od pomoći sucima i drugim službenicima sudova u ispravnom tumačenju i primjeni ženidbenoga prava te u donošenju odluka u parnicama proglašenja ništavosti ženidbe.

Nedavno, osobito nakon objavljivanja Zakonika kanonskoga prava, umnožile su se partikularne Crkve koje su slavile ili kane slaviti biskupijsku sinodu, priznatu kao važno sredstvo za ostvarivanje koncilske obnove.

Najavljujući Rimsku Sinodu, Ekumenski koncil i reformu Zakonika kanonskoga prava, upravo na današnji dan, na blagdan Obraćenja sv. Pavla apostola, prije 52 godine, blaženi papa Ivan XXIII. uočio je potrebu Crkve da na nov način promisli o svojemu poslanju »ad intra« i da s novim žarom ide ususret suvremenomu čovjeku »ad extra«.

Kozine koji se poziva na " narod " protiv Zakonika kanonskoga prava i Svete Stolice 4 - O.

Kanon br. 1179. Zakonika kanonskoga prava iz 1917. određuje da »crkva uživa pravo utočišta, tako da krivci, koji su se u nju zaklonili, ne smiju se iz nje izvući, osim ako nužda sili, bez dozvole ordinarija ili barem ravnatelja crkve« (preveo Josip Pazman).

Lateranski ugovori 1929. preuzimaju odredbe Zakonika kanonskoga prava: samo se u iznimno hitnim slučajevima može silom prodrijeti u prostore namijenjene bogoštovlju a da se prethodno ne obavijesti crkvena vlast.

Pismom od 5. prosinca 1997. mjesni je ordinarij na temelju kan. 975. Zakonika kanonskoga prava proglasio da fra Tomislav Vlašić nema nikakve ispovjedne jurisdikcije na terenu mostarskoduvanjske biskupije.

Po odredbi Zakonika kanonskoga prava redoviti služitelji svete pričesti su biskup, svećenik i đakon.

Saborska ekleziologija, prenesena na kanonistički jezik, pruža skladnije i potpunije shvaćanje Crkve, i to je shvaćanje posve proželo kako reformu kanonskopravnoga uređenja tako i sam tekst Zakonika kanonskoga prava, proglašen 1983. Iako nije moguće sliku Crkve opisane naukom Sabora savršeno prevesti na kanonistički jezik, ipak važeći Zakonik vraća se, koliko je to moguće, toj slici kao prvotnom uzoru, što zakonodavac postiže na visokoj razini u materiji vremenitih crkvenih dobara.

Po znanstvenom radu Jure Brkana iz Splita pod naslovom STJECANJE VREMENITIH DOBARA (KAN. 1259 - 1272) u kojem je autor, pravno-egzegetskom metodom, na temelju izvora i literature obradio Naslov prvi, V. knjige Zakonika kanonskoga prava za Latinsku crkvu iz 1983. o stjecanju vremenitih dobara (kan. 1259 - 1272) Rimokatolička crkva je sastavljena od fizičkih i pravnih osoba te posebnih zajednica koje su vidljivi znak Crkve, koja je sakrament u Kristu; vidljivi znak sakramenta Crkve je Novi »Božji narod« (LG 9) koji na ovoj zemlji treba i izvršiti one svrhe koje su mu potrebne i uz pomoć stečenih materijalnih dobara vremenitih stvari kojima, kada ih zakonito stekne, ima isključivu vlast s njima raspolagati, prema propisima prava.

Papa je ostavku prihvatio u skladu s odredbom kanona 401 2 Zakonika kanonskoga prava, navodi se.

One su poziv našoj Crkvi da zajedno i ozbiljno ' preispita ' cjelokupni sakramentalni pastoral i uskladi ga s normama crkvenog Učiteljstva, izraženog u dokumentima Drugoga vatikanskog koncila, u odredbama liturgijskih knjiga i Zakonika kanonskoga prava te napokon u Katekizmu Katoličke Crkve« (br. 11).

Što se pak tiče ispovjednikova zahtjeva da mu ponovno dođete kako bi vas odriješio i da vam dotle zabranjuje pričest, u izravnoj je vezi s kanonom 1398. Zakonika kanonskoga prava koji glasi: »Tko nešto poduzme radi pobačaja upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno.« Pobačaj, dakle, spada među grijehe za koje crkveni zakon određuje kaznu izopćenja, i to tako da se ne čeka presuda odgovarajuće crkvene vlasti nego je presuda unaprijed izrečena te joj podliježe svaki koji takvo djelo počini.

Ako oda ispovjednu tajnu, prekršit će odredbe Zakonika kanonskoga prava (izopćenje late sententiae), ako pak ne oda, kačit će ga svjetovne odredbe Kaznenog zakona, kazna zatvora do pet godina, kako je to bilo predloženo u Irskoj.

»U razdoblju od 40 godina nakon Koncila i 22 godine nakon Zakonika kanonskoga prava ostvarena je hrabra preobrazba u crkvenim ustanovama prema saborskim zahtjevima i praktičnim smjernicama«, rekao je dr. Šalković (kanonsko pravo) govoreći o ulozi novog Zakonika kanonskoga prava iz 1983. godine u obnovi Crkve.

U svakom slučaju, za one koji ne znaju, treba spomenuti da Kanon 1273. Zakonika kanonskoga (ili: crkvenog) prava glasi: Rimski je prvosvećenik snagom prvenstva u upravljanju vrhovni upravitelj svih crkvenih dobara i vrhovni raspolagatelj njima.

Sveti Otac prihvatio je odustajanje od pastoralnog vladanja porečko-pulskom biskupijom koju je predstavio biskup Ivan Milovan, na osnovu kanona 401, paragrafa 2 Zakonika kanonskoga prava.