premda jugoslovenska privreda nije topic posta, staroj ptičurini ću napraviti izuzetak i kratko odgovoriti; golema većina autora koja su analizirala raspad jugoslavije na prvo mjesto stavljaju ekonomsku krizu, te golemi dug koji je ta država nakrcala kako bi održala socijalni mir i ispunila megalomanske zahtjeve političkih elita, da bi u konačnici prizvala mmf koji je indirektno razbio jugoslaviju (to ti je čak negdje izjavio tvoj veliki ljubimac zapovjednik jna veljko kadijević). od 1989 jedan dolar je pizao 5550 dinara (' 85 je bio 270 dinara); inflacija je 1991 iznosila 1134 %,; valja se prisjetiti radi možebitnog ponavljanja scenarija što je mmf napravio jugi; federalni bužet je zakovao na 5 % bdp-a, zamrznu plaće na nivo studenog 1989, i premda je tečaj dinara bio fiksiran za marku, stvarna vrijednost plaća je pala za 41 % u prvom polugodištu 1990, a sporazum koji je sfrj potpisala sa mmfom onemogućio je narodnu banku jugoslavije da kreditira vlastitu vladu, a porast ind proizvodnje iz " zlatnih 70. - ih " koji je bio dvoznamenkast, pao je krajem 80 - tih na nulu, a početkom devedesetih u debeli minus. dakako mora se priznati da je sfrj uredno servisirala dug, no cijena je bila golema i vjerojatno presudna za sljed događaja koji su se kasnije pokrenuli. no u svom panegeriku markoviću zaboravio si napomenuti za plan " ram ", koji bi onako ili ovako izazvao raspad mile ti zemlje. taj mentalitet " života na dug " preuzele su politička vodstva i nakon ' 90 - tih što je bio point moje kratke refleksije na bivšu zemlju, što je kao što vidimo kulminiralo ovim golemim dugom hrvatske. ništa novo pod suncem....