Zakunem mu se na vječnu vjernost, ja sam oficir u rezervi, dam mu svoju časnu riječ da živa duša neće ništa doznati, i zatvorim ga u salon u kojemu ću ga svojeručno hraniti i dvoriti, a noću ispuštati u vrt gdje se običavaše do zore po mjesečini šetati.

Tekst završava s nagradama koje očekuju one koji poštuju Zakletvu (nagrade života, umijeća i znanja, ugled među ljudima za sva vremena) i kazna za one koji to ne čine (prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno).

Dobro kad se ja zakunem da ću kupiti mačku klincezi.

Drugi najbolji prijatelj mog oca će pred samu sahranu zatražiti da " obećam " ili da se " zakunem " da neću više nikad piti?

Pa dok sam radio po gradilistima sirom svijeta, i sada, mogu da vam se zakunem da su price kako terenci spavaju sa drugima samo mit.

â žAbraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: " Stavi svoju ruku pod moje stegno da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku. "

I ja držim svoju riječ - osim ponekad.: rolleyes: Ali kad se zakunem pionirskom riječju onda sigurno možeš znati da govorim istinu.:) I ne hvalim se.: o

Svaki dan se zakunem da ću za večeru pokušat spremit nešto na brzinu tako da se i ja navečer odmorim i uspijem pogledati bar prvu polovinu nekog filma.

Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno. "

Kako sam ja bio tužitelj iz Hrvatske na sudu u američkoj saveznoj državi Florida, u građanskoj sudskoj parnici naknade štete protiv Carnival - a, u svjetskim razmjerima poznatoj kompaniji za krstarenja, gdje sam " de - facto " od američkih državljana-porotnika tražio da mi dodjele novac kao moju naknadu štete od Carnival-a, najlogičnije je bilo da upravo ja, kao prvi svjedok u svojem slučaju sjednem na klupu za svjedoke, te da se zakunem na Bibliju.

Dakle, kad bi netko tražio da se zakunem životom mog djeteta i pitao postoji li Krisijan ja se ne bi usudila kazati da stvarno postoji.

moje jutro počelo je sa brutalnom zvonjavom (koja kao glumi zvuk one stare vekerice, jedino me to čudovište od melodije može probuditi) u 06:08.... kao pomakla sam sat 8 minuta u naprijed da ne kasnim... ali koji mi to kurac vrijedi kad znam da sam ga pomaknula... i onda uvijek navijem sat unaprijed... toliko o vremenu... najgore mi je kad mi kazu.. pa sta ti vrijedi 10 minuta... ha? 10 minuta je cijeli mali svijet za spavalicu poput mene... jedva sam se povlačila po stanu obavljajući jutarnju higijenu i neizbježno oblačenje... čak () sam se sjetila uzeti kišobran što je za mene ravno preobraćenju na budizam... pokisnula sam devet tisuća puta.. i svaki put se zakunem da ću si kupiti onaj mali sport billy kisobran koji stane u svaku torbu i da cu ga nositi i kad sunce piči.. ali naravno, uvijek sve ostane na mojim tlapnjama... prelijena sam ja za to vucaranje kisobrana okolo... a i ruku na srce, i kad ga nosim uvijek, ama bas uvijek, ga negdje posijem.. kao da ga se želim rijesiti.. uostalom, mislim kad vec postoji navala raznoraznih priručnika i knjiga, trebalo bi napisati i priručnik za rukovanje kišobranom... svaki put kad pada kiša moras se pripremiti na to da ce ti netko sigurno pokušati izbiti oko.. zato jer ne gleda, ne vidi, jebe mu se zivo sto nosi kisobran velicine Idaha... katastrofa... i tako.. vucem se ja ulicom... pokusavam izbjeci lokvetine.. ma, jezera po kolniku... i uspijem.. umalo... zadnjih 5 metara prije tramvaja naiđe rođo u Mazdi i pljas... preko lokve, posred mene i u dubinu duše..... moram li reći da je izmamio moje prvo jutarnje redanje svih i svakoga... od onoga ' ko ga je izleg ' o.. pa na dalje... toliko o mojoj kulturi... ali, tlak je tlak.. i kad se digne... jao tako posrana i promrzla.. (eh, da smrzla sam se ko zadnja pizda) stojim na stajalistu i cekam svoj tramvaj koji se nazire iza ovog stoji stoji na stajalistu.. i vratim pogled sa tracnica na taj isti tramvaj, kad ono klinac, balavac, šmrkljo mi pilji u sise samo što nije slinit ' počeo.... ja ga pogledam.. ali ne da se on smesti.... doslo mi je da na sred stajalista pokazem prstom i kazem na glas.. to su, sinko, sise da se razumijemo.. nisam imala dekolte... nosim sako... ispod njega majicu.. nisam gola ali sto je to kod muskaraca svake dobi da cim vidi bilo kakav izrez dobiju napad imbecilnosti.. instant blink... to sto oni naslucuju da tu negdje gdje taj rub sakoa počinje, počivaju sisata blaga.. smijesno... bilo bi mi smijesno da nisam petnaest minuta nakon toga presjedajuci na drugi tramvaj ponovno dobila procjenu od glave do pete od nekog starijeg gospodina koji bi mi tata mogao biti.. onako, bezočno i ležerno... kao da je na dražbi.. aaaaaa ne vjerujem da ijedan tip na planeti zemlji voli, zeli, hoce da ga pohotno gledaju i cjenkaju starije gospođe, s trajnom, kilama viška i gebisom... iju.... a jos kad mi se u facu unio lik koji je tren prije na stajalistu udahnuo zadnji dim cigarete i ispuhao ga u tramvaju (pušači, molim objasnite mi to, to mi nikad nece biti jasno... to ubija.. uz ostalo i volju za zivotom).. dan je bio potpun... a tek sam ulazila u dragu mi firmu... veselje je tek počelo... a i snijeg, vidim....

... a mogao sam da se zakunem da ovo peva moj bivši komšija Šaban Šaulić

Vozili smo se nedavno s jednog izleta koji sam mislio i postirati ali povratak mi je zasjenio svaku priču o prirodnim ljepotama lijepe naše i njihove, nama susjedne zemlje.. Cijelo vrijeme su nam ruke slijetale na butine, ja sam svaki čas promašivao ručicu mjenjača i parkirao šaku izmedju njenih nogu.. I Magda je pokušavala loviti mjenjač, i uspijevala.. Brzina na autocesti je preko 100 km/h i takve igre u najmanju ruku nisu zdrave.. Ponavljam da normalni ljudi, barem se takvim smatramo, ponekad gube razum, a najčešće kad strast preuzme funkciju razuma... I poljupci postaju sve dulji i strasniji, rasporak na hlačama je otvoren odavno, moj " mjenjač " je na slobodi, uvjetno, toplinu pamučnih boxerica zamijenio je toplinom njenih usana, ne bunim se.. Mrak je, sve češće zaboravljam paliti i gasiti duga svjetla, šleperi počinju pretjecati moj oldtimer, moja ruka više ne napušta njezino medjunožje, usne sve češće spojene, gaćice na podu.. I nezine i moje.. I odjednom... Iznenada.. Razum nadvlada... Dajem desni žmigavac, parkiram u travu pored autoceste i s obje ruke dohvatim svoju dragu, skinem s nje što nisam stigao u vožnji i počinjem sisati njene dojke, prvu stanicu na putu do raja.. Naslon sjedala se sam spušta, automatski, ili se ja ne sjećam kako sam ga spustio, moja draga uvježbanim pokretom opkoračuje moje usplamtjelo tijelo u poljupcu bez prekida, " mjenjač " sam nalazi svoje mjesto već podmazano i vrelo.. Ja samo zatvorenih očiju držim njene guzice i vozim, vodim, dahćem, stenjem, uzdišem, odupirem se od sjedalo sve snage da zapečatim taj spoj vulkana u nama.. Svaki put se zakunem kako moram kupiti višlji auto da mi draga ne udara glavom u krov kad krene erupcija, ali me razum spriječi i kaže kako nije sve u novcima.. Ima nešto i u strasti.. Moj stari auto se polako prestaje njihati, automobili usporavaju i putnici pokušavaju vidjeti kroz zamagljena stakla je li sve u redu kod nas, ili su samo radoznali, neki i trube i blicaju.Jebe nam se, kod nas je pobijedio razum, a strast nije izgubila.

Uvijek isto: zakunem se sebi kako nikad više neću neoprezno povjerovati ljudima, a onda me ponese onaj prokleti osjećaj " pa možda i nije to baš tako " i gotovo... Pa samoj sebi govorim kako ne smijem baš biti paranoična, to vodi u neke druge vode... pa kažem, " ' ajde dobro, možda baš ti ljudi nisu tako loši... ". Greška... prekasno shvaćena.

o da, jako dobro znam. to je pojam koji ti nikada neces upoznati..... takvu ljubav si ti mozes samo pozeljeti dragi moj ma je li baš: zubo:, kako si drska da to tvrdiš? kako znaš da ja nemam takvu vezu ili ako nemam, odakle ti možeš znati da ću ja biti sa istim čovjekom do kraja života, i ako nije problem u njemu, ako je u meni da se neću promijenit? ili čitaš iz virtualnog dlana ljudsku sudbinu? koja drskost ovo je vrhunac argumentiranja, svaka čast ne mogu se suzdržati da na dodam, i ti si znanstvenica: lol: možda si se usudila to reći zbog mojih problema koje ne skrivam na forumu, ali ovo ti iskreno kažem, ne znam čime da ti se zakunem, podnijela bih i milijardu puta gore probleme, ali stvarno ne bi podnijela šarlatanje koja je vama u vezi očito bilo normalno, a da mi je bio cilj da se naslađujem na promašenom načinu života diskutanta koji ima suprotan stav, mogla sam te odmah sačekat na idućem postu i nabijat ti to na nos.... i reći ti da nikad nećeš biti sretna...... veza i brak su i sretni trenutci i problemi i hvala Bogu da je tako, oni nas grade i odgajaju, sa njima sazrijevamo i upoznajemo osobu pored nas... i za mene nije savršena ljubav, našli se dvoje, vjenčali se i živjeli do kraja života.... za mene je ipak ljubavna priča voljeli se, problemi ih snašli, pobjedili sve probleme i njihova ljubav je bila još jača...

Mogu da se zakunem čime oćete, pa i onim što mi je najmilije - Ljiljane mi, žene što me verno čeka k o Peneloposava Odiseja.

Mogu da se zakunem da se zaista razbijesnila, onako mrsava podsjetila me je na kobru

Kod svake nove, svaki put se sama sebi zakunem da je to zadnja kojoj si ti razlog

Ja se inače na početku svake godine zakunem da ću sve poklone za idući Božić pokupovati preko eBaya već do svibnja... i?

Pogledam listu filmova i zakunem se da ću ovaj godišnji odmor odraditi neke stare klasike.

Pozvao me da se zakunem da je sve istina sta smo napisali tamo, dao mi vec pripremljenu putovnicu sa vizom i paket da ga predam na granicnoj kontroli kad budem ulazio u USA

Uvjek se zakunem sebi da necu iznova uletati u polemike-evolucija i kreacija, ali svaki put popustim jer sve to ima drazhi barem na pocetku, no kasnije se postovi i teme umnoze geometrijskom progresijom i zadovoljstvo ustupi maltene mesto prinudnom radu: confused: Recimo samo o temi Archaeopteryx-a mogu ispisati stranice kao sto ti i tvoja strana mozete to uciniti.

Mislim da meni djeljuje, jer svakih par dana imam major die off kada mi je jednostavno grozno i dođe mi da se zakunem da više u životu neću pojesti ništa slatko, samo nek mi opet bude dobro..

Kad sletimo, u mislima poljubim zemlju i zakunem se da više nikad neću u avion.

Ono, i ja se strahovito želim ubit, svaki dan mi je isti, nikad nisam imao curu ni društvo, totalno sam asocijalan, jednom u dva tjedna izađem vani, imam OKP težu psihozu običnu šizofreniju, svaki dan se svađam i tučem s roditeljima i onda se zakunem da ću ubit il njih il sebe (al opet ne bi ubio njih, prije bi rukom na sebe, takav sam)....

U jebemti smokve osushene, pitam ja shta sad drushkane, veli on evo caja da te vodi tamo u onu prdekanu gdje se na saslushanje cheka, mislim nema veze ovo je njihova greshaka ochigledna, dosho tamo a ono jadnamajko par stoitna zutije i crnije ko da si na granici Bangladesha i Kine mnogoljudne, on meni neki broj u ruku i veli sjedi tu i chekaj drushkane, sjedo ja nekih pola ure gledam one na svakoga po po po ure otpadne i kontam ovdje chu kosti ostavit ako neshto ne poduzmen pa na ja noge lagane i tamo prema onome shalteru gdje " supervisor " pishe, onaj tamo cajo viche djesh ti jadannebijo a ja velim odsad dje je mene volja pun mi je vas i vashe lude drzave, te drz nedaj doguram se ja do shaltera, ona drugarica pita shto ja to hochu a ja velim jol davaj sad vizu jol me vodite na shalter za Jevropu njeste mene kupili u Africi i na galiji doveli pa da me u mozak jebete, veli ona ne moze to tako a ja velim moze drugarice odoh ja sam a ondak ochekivajte tuzbu od moga advokata/sam imo advokata /, pa se ona nehto poche razmishljat i veli daj 50 dolora i zakuni se na Bibliju da ti je viza invalid pa chesh dobit veiver i onda chemo prepravit a ja kontam josh mi treba da se zakunem pa da me u pravu prdekanu smjeste da me crnici guze i velim ne kunem ti se ja ni na Bibliju ni na Komunistichki Manifesto njesam ja nishta skrivio a ona popizdila pa veli zakuni se kad ti kazem to je jedini zakonski nachin da te odavde pustimo

Kad sam bio kriv platio sam, a u ova druga dva na samo spominjanje suca za prekršaje, policajac je odustao od globe, no zanima me što se događa kada se ovlašteno službeno lice zakune da sam vozio toliko a ja se zakunem da nisam...

Ja prvo dobijem ono što trebam, pa to sjebem radi onog što želim, onda shvatim da ono što želim nije dobro za mene iz nekih drugih razloga, pa shvatim da su narodne poslovice jako dobra stvar, pa onda odjebem ono što imam da bih dobila ono što mi treba, pa vučem neku prtljagu pun kurac vremena dok mi ne popada iz glave, pa se zakunem da ću se sjetiti toga kasnije, i sjetim se stvarno, al onda se to čini drugačije od trenutne situacije, i tak

Mogu da se zakunem da se u grobu rimom okreće od sreće, povremeno se grohotom smeje, prezadovoljan časnom presudom Međunarodnog Suda Pravde (MSP) da Srbija nije kriva za genocid iz čega je izvukao sasvim ispravan zaključak da ni on uopšte nije kriv i da je diletantski budalasto umro jer bi ga drugi Haški sud nakon presude prvog Haškog suda verovatno oslobodio svake nepostojeće odgovornosti