Osobno stojim na stanovištiu da Zakon o radu nipošto ne bi trebali mijenjati, u smislu smanjivanja radničkih prava, već naprotiv prisiliti poslodavce da se drže slova zakona i procedure, pa im " zločesti " sudovi na temelju " lošeg " zakona neće neradnike vraćati na posao. slazem se, zakon je dobar ali njegova provedba i tumacenje, katastrofalno. sud da primjenjuje zakonske odredbe problema ne bi bilo. da se otkaz rijesi za šest mjeseci, što je zakonski rok, štete za poslodavca i radnika bile bi manje. sud bi trebao kazniti i nesposobnog poslodavca zbog nemara a posebno zbog neopravdanog otkaza. sud bi trebao odbaciti tuzbe koje nemaju osnove a ne pokretati postupke, raditi troskove, stete. osobno sam na sudu zbog otkaza koji sam dobio kao sindikalni povjerenik, sto je protuzakonito. spor traje od 1.4.2003. godine što je nevjerojatnih šest i pol godine. do sada sam odradio jedan krug, do vrhovnog suda koji je poništio presude opcinskog i zupanijskog suda po kojim je otkaz bio opravdan. vrhovni sud je dao i pravno tumacenje spornih odredbi. opcinski sud na ponovljenom sudenju ne prihvaca pravno tumacenje vrhovnog suda i donosi novu presudu u kojoj presuduje u moju korist ali ne priznaje bitno, status sindikalnog povjerenika. ulozio sam zalbu, poslodavac je takoder ulozio zalbu. ceka se presuda zupanijskog suda i opet ili povrat na opcinski ili zalba vrhovnom sudu. odbili su mi izuzece suca koji je donio presudu koja je u cijelosti odbacena od vrhovnog suda. taj sudac i dalje radi po starom. u njemackoj sud je duzan otkaz rjesiti za dva tjedna, oni to i rješavaju zalio sam se ministru pravosuda na sporost i nepostivanje zakonskih rokova od strane suda. odgovor je bio " radi se prema mogucnostima suda ". sto to znaci, jebes zakone, mogucnosti diktiraju pravdu