Ako to nije lijep IZLET, onda ja ne znam što je (to lijep) IZLET ]; otkad znam za sebe otkad pamtim, od vremena kad sam bio dijete; tko zna, tko bi znao, tko to može znati to je nesigurno, to je neizvjesno; to da znaš (znate) završna sekvencija za pojačavanje sadržaja prethodno rečenog; neka ti bude jasno, to znaj, uzmi k znanju, (to dobro) zapamti; ne zaboravi, nemoj zaboraviti, nemoj smetnuti s uma; to se zna razumije se, naravno, naravski (u dijaloškoj situaciji potvrđuju se riječi sugovornika); to zna i moja baka (strina), to znaju i vrapci na krovu to je svima dobro poznato; (i) šta ti ja znam (u nabrajanju činjenica, opisivanju događaja itd. kad se ne zna što bi se sve moglo nabrojati ili kad se želi reći da ima toga tako mnogo da nema smisla ponavljati) [ obećavao je on njoj i blagostanje i lagodan život i šta ti ja znam, a onda baš ništa ]; zna se poznato je iz iskustva, svakomu je jasno, drugačije ne može biti; zna se (što) poznato je [ zna se da je on veliki umjetnik ]; zna se (infinitiv) događa se da se (izvrši radnja rečena infinitivom) [ djetetu se hrana zna zaletjeti u grlo; zimi se stakla znaju zalediti dogodi se da se zalede ]; znam ja nas (ob. u šali) u zn. znam ja kakvi smo mi ljudi, poznato mi je kakav smo mi svijet u raznim okolnostima; mi smo kojekakvi, svašta se može očekivati; znamo se 1. poznajemo se (u neposrednom susretu ili u kontekstu) 2. znamo kakvi smo, znamo naše zajedničke dobre i loše crte (pojačano, znamo se mi dobro), usp. znam ja nas; znam te ja dobro su mi poznati tvoji postupci; znaš (znate, znaj i dr.) u pričanju kao poštapalica bez značenja; znaš kako (to ide, kako se radi itd.) (u izravnom obraćanju u okviru poznate teme kad sugovornik samo podsjeća na nešto poznato i razumljivo) [ najprije se uči lakše, pa malo teže i znaš kako to ide ]; znaš (znate) šta (što) (u izravnom obraćanju uvodne riječi za skretanje pažnje na ono što će se reći ili kao najava da se nešto misli reći) [ Znaš što.