08.01.2006. spremam se na put. kao i nekih osamdeset i sest posto kineza. osjetit cete mozda pomicanje tla jer praznici su ubrzo, kineska nova godina, proljetni festival, velika migracija naroda. moja je destinacija yangshuo u ji dijelu kine, pokrajina guanxi. udaljenost od hangzhoua, sitnica. vlakom dvadesetinesto sati, no ja letim. naravno, pokusala sam vec prije tjedan dana nabaviti neki skromniji prijevoz, vlakom, busom, vjetrom, riksom, trkom, mozda nesto ispod pulta. bila sam spremna na sve, hardsleep, softsleep, standsleep, nosleep. isprobala sam nekoliko saltera na zeljeznickoj, motala se po stanici skoro cijeli dan pokazujuci svoj zguzvani papiric s imenom grada svim ljudima u plavom, ugurala se u tri beskrajne kolone, cak me i zeljeznicki policajac uspio progurat preko reda, ali teta je nemilosrdno zafrktala kroz masno staklo - meiyou. nema karata za mjesec dana unaprijed, svi putuju, ljudi, kornjace, kokose, volovi. pa sto ne bi i ja? a imala sam zivu namjeru ostati u hangzhou, odmarati glavu, tumarati okolicom, ali svakodnevno se mijenjam. znala sam i prije da nisam bas od nekih fiksnih dogovora, ideja i stavova, no tek sada sam to dozivjela u svoj svojoj punoci. i nema druge, ovdje je otvoreno polje, lutian... da, yangshuo, subtropsko mjesto s oko 300 000 zivucih plus rijeke, polja, brda, okrugla brda, zelena brda, brda koja rastu svuda uokolo. i borilacke vjestine naravno, taiji, gongfu, tofu... spavat cu i trenirati u jednoj wushu skoli koju drzi teta duge duge kose i kao i vecina ovdasnjeg naroda dugih dugih prstiju. vec smo si mi popricale malo preko maila, onako kako treba ovdje u kini. " a kolko ce to mene kostat? " pitam ja nju. " 1..... 0 rmb () taiji plus 1... 3 rmb () smjestaj - krasan, satelitska, internet, topli tus, udoban krevet, s pravom tufnastom, pahuljastom kineskom posteljinom, dva visoko kaloricna obroka dnevno, wosing masin, tajm masin, seks masin, votever, pa masaza 1... 5 rmb () pa sve skupa u totalu, onako od oka, izoka i iskosa, 1..... 12 rmb (?) na tjedan ", smejla ona meni. " cujte teta, nisam ja od jucer, al svejedno ne treba meni satelit i vremeplov, iako bi mi mozda dobro dosla ona seks masina, al dobro, mogu i bez toga, no ajmo mi to malo srezat, a? ", vratim ja njoj loptu natrag. " pa dobro, dobro, buduci da ces ostati kod mene mjesec dana, moze i ovako......... i to je moja zadnja cijena ", porucuje ona meni i smije se znam, jer iako je srezala ponudu na pola, jos uvijek me drzi za bedastog forinera. " docu ja tebi teta dole pa cemo se mi jos malo izdogovarat ", zadnja je moja poruka. veselim se tom svom putu u nepoznato. i vec brusim digitron. i tako je to ovdje svaki dan. uvrijezeno je misljenje medju njima da bijelci imaju para i mozes im svaki dan tupit da to bas i nije tako, ne hvata im se. postrugaju to iz svojih usiju ko smrklje iz nosa, pa onda skuzis zasto pustaju noktic na malom prstu... a neki dan sam skuzila jos nesto. nikad se ne voziti na prednjem sjedalu u taksiju. mnogim kinezima (a posebno je popularno medju muzjacima) zadnja je fora ne prati zube. znate kako takvi zubi izgledaju nakon mjesec dana zvakanja nudli, tofua, koncastog povrca, kokosjih kostiju i pseceg mesa, meda, soja sosa, soli proizvedene u nekom nuklearnom postrojenju i jeftinih gruzijskih cokoladica? naslagano. uz svoje imaju jos jedne zube koje valjda nakon isteka mjesec dana sastruzu s nokticima i... ok, taj dan mi je stvarno trebao prijevoz, vani sam cijeli dan, s gramom rize u zelucu i na hladnoci bez pidjamice ispod hlaca, trazim neki faks u dijelu grada koji jedva da postoji na mapi, a faks jos manje, i pada mrak, a cini mi se i neka ledena kisa, al ne osjecam vise nista. i sjedam sretna u taksi, jer nije ga lako ustopat u ovo doba dana i toplo je unutra, i bas se pocinjem otapat i sad cu se lijepo zavalit i..., i u taj tren moj fora taksista nesto prozbori i u trenutku mu vidim zube i cujem mu zube i ti zubi zaplesu do mene i sav je jedan veliki zub. i vidim sve sto radi, ima noktice, naravno, i sluze mu naravno za rolanje grudice iz nosa, pa gledam di ce s tim, zaljepit na hlace, na volan, na staklo, na zmigavac, ne znam, usli smo u neki tunel pa sam izgubila sliku na tren i loptice vise nije bilo, al imao je puna usta pa ih je htio ispraznit, pa di ce sad s tim, otvara prozor, prazni usta, nos, grlo, bronhije, od kuda je to doslo iz njega, pitam se... a ja gladna, barem sam bila, nakon toga... nakon toga jasnija mi je bila jos jedna stvar. ima divna recenica u klasicima taijia, "... pravi majstor svoju energiju vodi iz peta... " ako je tome tako, ovaj moj fora taksista pravi je pravcati majstor. judi moji, a da je samo on, kina ih je puna sto jos reci, uzivam, cujemo se nakon povratka iz yangshuoa, jer na zalost taiji teta me je doslovno shvatila pa cu vjerojatno spavat vani pod zvijezdama, s kormoranima i kornjacama, al mozda su i oni vec tamo negdje na pjescanoj obali rijeke otvorili internet centar " cyber fish ". ko ce ga znat, nisu te kineske zivotinje zabadava tako velike... putujte... pipajte... putopipajte k.