Zalmoxis je bio oslobođeni rob (po Herodotu) koji je nakon što se vratio u Daciju počeo propovijedati da nakon smrti život ne prestaje već postoji mjesto na kojem umrla osoba nastavlja sretno živjeti.

Kako bi« dokazao »svoju tvrdnju tri godine je Zalmoxis živio u podzemnim komorama, te su Dačani mislili da je mrtav.

Po Strabonu Zalmoxis je boravio u Egiptu prije povratka u domovinu gdje se upoznao sa egipatskim vjerovanjima koje je onda u preinačenom obliku prenio sunarodnjacima postavši njihov vrhovni svećenik

Premda je Zalmoxis bio glavno božanstvo Dačana, postojali su i drugi bogovi poput Bendis (grčka Artemida) božice mjeseca i šuma osobito štovane kod žena, te boga rata koji je odgovarao grčkom Aresu u čiju su čast ponekad vršena žrtvovanja ratnih zarobljenika na oltaru Andesitskog Sunca koji se nalazio u planinama Orastie političkom, ekonomskom, vojnom i duhovnom centru antičke država Dačana, smještenom između rijeka Strei, Mures i Sebes